27. istočnobosanska divizija NOVJ

Dvadesetsedma istočnobosanska divizija NOVJ
Segment Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Aktivnost 10. oktobar 1943.
Lokacija osnivanja Tuzla
Jačina .
  • 8. oktobra 1943. 2.037 boraca
  • 25. oktobra 1943. 3.309 boraca
  • 20. novembra 1943. 4.124 boraca (3.852 muškarca i 272 žene)
Formacija 10. oktobra 1943:


19. maja 1944:

Komandanti
Komandant .
Politički komesar Hasan Brkić (oktobar 1943. - novembar 1943.)
Pavle Goranin (novembar 1943. - januar 1944.)
Zarija Škerović (mart 1944. - maj 1945.)
Angažman
Bitke Operacija Kugelblic
Operacija Šnešturm
Druga tuzlanska operacija NOVJ
Operacija Hakflajš
Operacija Roze
Operacija Rezlajn
Oslobođenje Tuzle
Borbe za Rogaticu oktobra i novembra 1944
Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu
Zaseda na Sjemeću novembra 1944
Borbe na komunikaciji Višegrad - Sarajevo novembra 1944
Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944
Sarajevska operacija 1945
Napad na Vlašku Mahalu maja 1945

Dvadesetsedma istočnobosanska divizija NOVJ formirana je 10. oktobra 1943. u oslobođenoj Tuzli od Druge krajiške, 17. majevičke, 18. istočnobosanske brigada, i delova Birčanskog NOP odreda. 24. oktobra u njen sastav ušla je Devetnaesta birčanska brigada. Iz sastava divizije izašle su 18. brigada (2. decembra 1943) i 2. krajiška (5. maja 1944). Umesto njih u diviziju su ušle Šesnaesta muslimanska brigada 15. marta 1944. i Dvadeseta romanijska brigada 19. maja 1944. Pri formiranju, divizija je imala 2.037, 25. oktobra 3.309, a sredinom novembra oko 4.100 boraca. Pošto je borački sastav pretežno poticao iz Tuzle i šire okoline, 27. divizija u nekim knjigama se naziva i tuzlanskom.

Divizija je bila u sastavu Trećeg udarnog korpusa NOVJ i njena borbena dejstva odvijala su se pretežno na teritoriji istočne Bosne. Za to područje bio je zadužen 5. SS korpus Druge oklopne armije. Nemačke formacije zadužene za ovo područje bile su: 369. legionarska, 7. SS, a od marta 1944. i 13. SS divizija „Handžar“. U većim operacijama učestvovale su i jedinice drugih korpusa (173. i 187. rezervna, 1. kozačka konjička, 42. lovačka, 92. motorizovani i 901. oklopno-grenadirski puk).

Pod nemačkom taktičkom komandom na tom terenu bile su i snage Trećeg zbornog područja NDH i Prvog ustaškog zdruga. Na terenu su delovali i Majevički, Ozrenski, Trebavski i Romanijski korpus JVuO i druge jedinice, kao i snage muslimanske milicije i „zelenog kadra“.

Ovom području nemačka Komanda Jugoistoka pridavala je veliki značaj, tako da su na njemu gotovo neprekidno trajale operacije protiv snaga Trećeg korpusa NOVJ. Treći korpus nastojao je da ne ispusti inicijativu iz ruku, pa je vršio protivudare. 27. divizija je u oktobru 1943. zauzela Sokolac, u decembru u jeku ofanzive Šnešturm napala Brezu i zauzela Vareš, u januaru 1944. ponovo zauzela Vareš i učestvovala u napadu na Tuzlu. U borbama je 25. decembra 1943. poginuo narodni heroj Veljko Lukić Kurjak, komandant 17. brigade, a 2. januara 1944. narodni heroj Pavle Goranin, politički komesar divizije.

Obostrane dinamične aktivnosti i oštre borbe nastavile su se i narednih meseci. 27. divizija učestvovala je u borbama za Han Pijesak, Sokolac, Rogaticu, Vlasenicu, Srebrenicu i druga uporišta.

Početkom septembra 1944. Treći korpus je iskoristio povoljan razvoj okolnosti i 17. septembra 27. divizija je konačno oslobodila Tuzlu.

Nakon prodora Crvene Armije u dolinu Velike Morave 10. oktobra 1944, ovo područje je za Nemce dodatno dobilo na značaju, kao jedini mogući pravac izvlačenja Armijske grupe E. Sa njenim nadirućim kolonama 27. divizija vodila je tokom novembra 1944. oštre borbe (Proboj Armijske grupe E kroz istočnu Bosnu), na koje su se nadovezale borbe sa glavninom JVuO koja je sadejstvovala ovom pokretu (Ofanziva JVuO u istočnoj Bosni decembra 1944).

Usledile su oštre borbe za Vlasenicu januara 1945. i borbe u dolini Drine i Bosne tokom februara i marta. U Sarajevskoj operaciji 27. divizija odigrala je značajnu ulogu, opkolivši početkom aprila 1945. na Romaniji nemački 363. puk 181. divizije.

Divizija je izvela i poslednju ratnu operaciju na području Jugoslavije u Drugom svetskom ratu - uništenje ustaške grupacije utvrđene u bosanskoj Posavini. Poslednje ustaško utvrđenje likvidirano je 25. maja 1945.

Literatura

  • Vojna enciklopedija, Beograd 1975.
  • Ahmet Đonlagić: 27. istočnobosanska divizija, Vojnoizdavački zavod, Beograd 1983.
  • p
  • r
  • u
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Armije, korpusi i divizije Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
ArmijeKorpusi
1. proleterski   2. udarni   3. bosanski   4. hrvatski   5. bosanski   6. slavonski   7. slovenački   8. dalmatinski   9. slovenački   10. zagrebački   11. hrvatski   12. vojvođanski   13. srpski   14. srpski   15. makedonski   16. makedonski   Bregalničko-strumički   Korpus narodne odbrane Jugoslavije
Divizije
1. proleterska   2. proleterska   3. udarna   4. krajiška   5. krajiška   6. lička   7. banijska   8. kordunaška   9. dalmatinska   10. krajiška   11. krajiška   12. slavonska   13. primorsko-goranska   14. slovenačka   15. slovenačka   16. vojvođanska   17. istočnobosanska   18. slovenačka   19. severnodalmatinska   20. dalmatinska   21. srpska   22. srpska   23. srpska   24. srpska   25. srpska   26. dalmatinska   27. istočnobosanska   28. slavonska   29. hercegovačka   30. slovenačka   31. slovenačka   32. zagorska   33. hrvatska   34. hrvatska   35. lička   36. vojvođanska   37. sandžačka   38. istočnobosanska   39. krajiška   40. slavonska   41. makedonska   42. makedonska   43. istarska   45. srpska   46. srpska   47. srpska   48. makedonska   49. makedonska   50. makedonska   51. makedonska   Kumanovska   51. vojvođanska   52. kosovsko-metohijska   53. srednjobosanska
vazduhoplovne divizije — 11. lovačka i 42. jurišna