Alfredo Di Stéfano

Alfredo Di Stéfano
Lični podaci
Puno imeAlfredo Stéfano di Stéfano Laulhé
Datum rođenja4. srpnja 1926.
Mjesto rođenjaArgentina Buenos Aires, Argentina
Datum smrti7. srpnja 2014.
Mjesto smrtiŠpanija Madrid, Španjolska
NacionalnostTalijan
DržavljanstvoArgentina argentinsko
Kolumbija kolumbijsko
Španija španjolsko (1956 - )
Visina1.78m
Pozicijanapadač
Informacija o klubu
Trenutni klubu mirovini
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Uta. (gol.)
1945 - 1951 Argentina River Plate 66 (49)
1946 Argentina Huracán 25 (10)
1951 - 1953 Kolumbija Millonarios 102 (90)
1953 - 1964 Španija Real Madrid 282 (216)
1964 - 1966 Španija RCD Espanyol 47 (11)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Uta. (gol.)
1947 Argentina 6 (6)
1949 Kolumbija 4 (0)
1957 - 1961 Španija Španjolska 31 (23)
Trenirani klubovi
1967 - 1968
1969 - 1970
1970 - 1974
1974 - 1975
1975 - 1976
1976 - 1977
1979 - 1980
1981 - 1982
1982 - 1984
1985
1986 - 1988
1990 - 1991
Španija Elche
Argentina Boca Juniors
Španija Valencia
Portugal Sporting CP
Španija Rayo Vallecano
Španija CD Castellón
Španija Valencia
Argentina River Plate
Španija Real Madrid
Argentina Boca Juniors
Španija Valencia
Španija Real Madrid
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do 15.6.2014.

Alfredo Di Stefano bio je fudbaler i trener poreklom iz Argentine. Rođen je 4. jula 1926. godine u predgrađu Buenos Airesa. Bio je najstarije dete u porodici farmera i veoma je rano počeo da radi. Uprkos teškom detinjstvu, Alfredo nikada nije zapostavljao fudbal, a težak rad ga je samo razvio i očvrsnuo, tako da je bio svojevremeno jedan od najjačih igrača lige.

Alfredo Di Stefano izabran je za najboljeg igrača u istoriji madridskog Reala u anketi u kojoj je učestvovalo nešto više od milion navijača najtrofejnijeg evropskog kluba. Anketa je počela 6. marta, na 106. rođendan "kraljevskog kluba", a u saopštenju Reala navodi se da je ukupno registrovano 1.006.965 glasova. Bio je to najveći odziv navijača u jednoj anketi koju je organizovao klub.

Igračka karijera

Sa petnaest godina pridružuje se najtrofejnijoj argentinskoj ekipi, River Plate, u kojem već godinu dana kasnije debituje za prvi tim. River ga ubrzo daje na pozajmicu Harakanu, gde igra odlično i pogotkom odlučuje utakmicu upravo protiv svog Rivera. U argentinskom prvenstvu ima fantastičan prosek od skoro jednog gola po utakmici i već u 21- oj godini debituje za "gaučose" na Kopa Amerika, koje Argentinci lagano osvajaju, što je ujedno i najveći uspeh Di Stefana na reprezentativnom nivou.

Nakon štrajka fudbalera u Argentini 1949. godine, veliki broj fudbalera iz ove zemlje odlazi u kolumbijsku piratsku "Di Mejdžor" ligu, zbog toga što kolumbijski Savez nije priznavao FIFA i gde se nisu oporezivali transferi igrača. Klubovi su zbog toga mogli da ponude veće novčane iznose fudbalerima. Di Stefano odlazi u Milionarios iz Bogote u kojem je igrao sa svojim zemljakom, kasnije saigračem iz Reala Hektorom Rialom. Za samo četiri godine napravio je od "milonera" veliki klub, koji je osvojio četiri titule prvaka Kolumbije, a postao je i najbolji strelac kluba svih vremena.

Di Stefano je izrastao u najboljeg fudbalera Južne Amerike i kao takav je u zrelim fudbalskim godinama (27) prešao u "kraljevski klub" iz Madrida. od kojeg je u sledećih deset godina napravio najveći klub u istoriji fudbala. 1953. godine Milionarios igra utakmicu protiv Reala na madridskom "Šamartinu", gde predsednik Reala Santjago Bernabeu oduševljen Alfredovom igrom vidi u njemu igrača sa kojim će stvoriti ekipu koja će pokoriti fudbalski svet. Obzirom da ljuti rival Madriđana FK Barselona već kontaktirala sa River Platom, Bernabeu šalje sekretara kluba Rajmonda Saportu da pregovara direktno sa Milionariosima o prelasku Di Stefana u madridski klub, pa je dogovor bio da Di Stefano igra sezonu u Realu, zatim sezonu u Barseloni. Katalonci nisu bili impresionirani njegovim nastupima u "belom dresu" pa su svoj deo odlučili da prodaju Juventusu, ali Di Stefano to ne prihvata i Real otkupljuje Barselonin deo. Alfredo tako ostaje u vlasništvu Reala za 70.000 dolara.

Te sezone (1953/54.) Real je 23 koraka (boda) ispred Barselone, a Di Stefano na tronu najboljeg igrača Španije smenjuje Barsinog igrača Kubalu.

Alfredo di Stefano 1957. godine po prvi put biva proglašen najboljim igračem Evrope. Godinu dana kasnije Madriđani su jači za Urugvajca Santamariju, a rival u finalu Kupa šampiona Milan, predvođen Skijafinom, Lidholmom i Ćezare Maldinijem ipak je kapitulirao nakon pogotka Di Stefana za Realov trijumf od 3:2.

1959. godine Realovoj "legiji stranaca" Di Stefano i Rial (Argentina), Santamarija (Urugvaj), Kopa (Francuska) pridružuju se još dva vanserijska igrača Didi (Brazil) i Puškaš (Mađarska). Zajedno sa Špancem Gentom sačinjavali su "drim tim" kojem nije ravan ni ovaj današnji Realov.

Di Stefano je 1959. godine po drugi put proglašen najboljim igračem Evrope. Poslednje u seriji, ali sigurno najzanimljivije je ono što se desilo 1960. godine, kada na krcatom "Hempden Parku" sa 7:3 Real "ponizio" frankfurtski Ajntraht, koji je u polufinalu bio bolji od Glazgov Rendžersa, a finale je ostalo upamćeno i po četiri gola koje je postigao Alfredo di Stefano. Jedini trofej koji je nedostajao u Di Stefanovoj riznici je bio Interkontinentalni kup. U svih pet finala Kupa šampiona, kao i u Interkontinentalnom kupu Alfredo je postizao makar po jedan gol.

Poslednja igračka stanica za Di Stefana je klub Espanjol, gde nakon dvogodišnjeg igranja karijeru završava 1966. godine.

Trenerska karijera

Vodio je ekipe Boke Juniors, River Plate, Valensije, Sportinga iz Lisabona i kratak period Real Madrid.

Vanjske veze

Alfredo Di Stéfano na Wikimedijinoj ostavi
  • Nastupi u reprezentaciji na rsssf.com
  • Spisak postignutih golova Arhivirano 2010-02-14 na Wayback Machine-u
  • p
  • r
  • u
Sastav Španjolske na FIFA Svjetskom prvenstvu 1962.
1 Araquistáin • 2 Sadurní • 3 Carmelo • 4 Collar (c) • 5 Del Sol • 6 Di Stéfano • 7 Echeberría • 8 Garay • 9 Gento • 10 Gràcia • 11 Rivilla • 12 Peiró • 13 Pachín • 14 Puskás • 15 E. Martínez • 16 Reija • 17 Rodri • 18 Adelardo • 19 Santamaría • 20 Segarra • 21 Suárez • 22 Vergés • Izbornik: Herrera
Španija
  • p
  • r
  • u
Najbolji strijelci La Lige
1929: Bienzobas  1930: Gorostiza  1931: Bata  1932: Bataa  1933: Olivares  1934: Lángara  1935: Lángara  1936: Lángara  1940: Unamuno  1941: Pruden  1942: E. Suárez  1943: Martín  1944: E. Suárez  1945: Zarra  1946: Zarra  1947: Zarra  1948: Pahiño  1949: César  1950: Zarra  1951: Zarra  1952: Pahiño  1953: Zarra  1954: di Stéfano  1955: Arza  1956: di Stéfano  1957: di Stéfano  1958: Badenes / di Stéfano / Ricardo  1959: di Stéfano  1960: Puskás  1961: Puskás  1962: Seminario  1963: Puskás  1964: Puskás  1965: Ré  1966: Aragonésb  1967: Waldo  1968: Uriarte  1969: Amancio / Gárate  1970: Amancio / Aragonés / Gárate  1971: Gárate / Rexach  1972: Porta  1973: Marianín  1974: Quini  1975: Carlos  1976: Quini  1977: Kempes  1978: Kempes  1979: Krankl  1980: Quini  1981: Quini  1982: Quini  1983: Rincón  1984: da Silva / Juanito  1985: Sánchez  1986: Sánchez  1987: Sánchez  1988: Sánchez  1989: Baltazar  1990: Sánchez  1991: Butragueño  1992: Manolo  1993: Bebeto  1994: Romário  1995: Zamorano  1996: Pizzi  1997: Ronaldo  1998: Vieri  1999: Raúl  2000: Salva  2001: Raúl  2002: Tristán  2003: Makaay  2004: Ronaldo  2005: Forlánc  2006: Eto'o  2007: van Nistelrooij  2008: Güiza  2009: Forlán  2010: Messi  2011: C. Ronaldo  2012: Messi  2013: Messi  2014: C. Ronaldo  2015: C. Ronaldo  2016: L. Suárez  2017: Messi  2018: Messi  2019: Messi  2020: Messi  2021: Messi  2022: Benzema  2023: Lewandowski
a Iako je službeni dobitnik trofeja Bata, Marca je nagradu pripisala Gorostizi.
b Iako je službenik dobitnik Trofeja Pichichi bio Luis Aragonés, Marca je nagradu pripisala Vavi.
c Iako su i Forlán i Eto'o imali isti broj golova, Marca je potonjem priznala jedan manje te ovaj tako nije dobio nagradu.
  • p
  • r
  • u
Najbolji strijelci UEFA Lige prvaka

1956: Milutinović  1957: Viollet  1958: di Stéfano  1959: Fontaine  1960: Puskás  1961: J. Águas  1962: di Stéfano / Løfqvist / Puskás / Strehl / Tejada  1963: Altafini  1964: Kovačević / Mazzola / Puskás  1965: Eusébio / Torres  1966: Albert / Eusébio  1967: Piepenburg / Van Himst  1968: Eusébio  1969: Law  1970: Jones  1971: Antoniadis  1972: Dunai / Macari / Takač  1973: Müller  1974: Müller  1975: Markarov / Müller  1976: Heynckes  1977: Cucinotta / Müller  1978: Simonsen  1979: Sulser  1980: Lerby  1981: McDermott / Rummenigge / Souness  1982: Hoeneß  1983: Rossi  1984: Sokol  1985: Nilsson / Platini  1986: Nilsson  1987: Cvetković  1988: R. Águas / Ferreri / Hagi / Madjer / McCoist / Míchel / Novák  1989: van Basten  1990: Papin / Romário  1991: Pacult / Papin  1992: Papin / Juran  1993: Romário  1994: Koeman / Rufer  1995: Weah  1996: Litmanen  1997: Pantić  1998: Del Piero  1999: Ševčenko / Yorke  2000: Jardel / Raúl / Rivaldo  2001: Raúl  2002: van Nistelrooij  2003: van Nistelrooij  2004: Morientes  2005: van Nistelrooij  2006: Ševčenko  2007: Kaká  2008: C. Ronaldo  2009: Messi  2010: Messi  2011: Messi  2012: Messi  2013: C. Ronaldo  2014: C. Ronaldo  2015: Neymar / C. Ronaldo / Messi  2016: C. Ronaldo  2017: C. Ronaldo  2018: C. Ronaldo  2019: Messi  2020: Lewandowski  2021: Haaland  2022: Benzema  2023: Haaland

  • p
  • r
  • u

1956. Matthews | 1957. di Stéfano | 1958. Kopa | 1959. di Stéfano | 1960. Suárez | 1961. Sívori | 1962. Masopust | 1963. Jašin | 1964. Law | 1965.: Eusébio | 1966. Charlton | 1967. Albert | 1968. Best | 1969. Rivera | 1970. Müller | 1971. Cruijff | 1972. Beckenbauer | 1973. Cruijff | 1974. Cruijff | 1975. Blohin | 1976. Beckenbauer | 1977. Simonsen | 1978. Keegan | 1979. Keegan | 1980. Rummenigge | 1981. Rummenigge | 1982. Rossi | 1983. Platini | 1984. Platini | 1985. Platini | 1986. Belanov | 1987. Gullit | 1988. van Basten | 1989. van Basten | 1990. Matthäus | 1991. Papin | 1992. van Basten | 1993. Baggio | 1994. Stoičkov | 1995. Weah | 1996. Sammer | 1997. Ronaldo | 1998. Zidane | 1999. Rivaldo | 2000. Figo | 2001. Owen | 2002. Ronaldo | 2003. Nedvěd | 2004. Ševčenko | 2005. Ronaldinho | 2006. Cannavaro | 2007. Kaká | 2008. C. Ronaldo | 2009. Messi

Od 2010. godine se dodjeljuje FIFA Ballon d'Or
  • p
  • r
  • u
UEFA
Baggio  Ballack  Banks  Baresi  Beckenbauer  Beckham  Bergkamp  Bergomi  Best  Boniek  Boniperti  Breitner  Buffon  Butragueño  Cantona  Ceulemans  Charlton  Cruijff  Dalglish  Dasajev  Davids  Del Piero  Desailly  Deschamps  Emre  Eusébio  Facchetti  Figo  Fontaine  Gullit  Hagi  Henry  Kahn  Keane  Keegan  Klinsmann  Kluivert  Kopa  B. Laudrup  M. Laudrup  Lineker  Luis Enrique  Maier  Maldini  Masopust  Matthäus  Müller  Nedvěd  Neeskens  Nesta  Owen  Papin  Pfaff  Pirès  Platini  Puskás  Raúl  Rensenbrink  Rijkaard  Rivera  Rossi  Rui Costa  Rummenigge  Rüştü  Schmeichel  Seedorf  Seeler  Shearer  Ševčenko  Stoičkov  Šuker  Thuram  Totti  Trésor  Trezeguet  van Basten  R. van de Kerkhof   W. van de Kerkhof  Van der Elst  van Nistelrooij  Vieira  Vieri  Zidane  Zoff
CONMEBOL
Carlos Alberto  Batistuta  Cafú  Crespo  Cubillas  di Stéfano  Falcão  Figueroa  Francescoli  Júnior  Kempes  Maradona  Passarella  Pelé  Rivaldo  Rivelino  Roberto Carlos  Romário  Romerito  Ronaldinho  Ronaldo  Djalma Santos  Nílton Santos  Saviola  Sívori  Sócrates  Valderrama  Verón  Zamorano  Zanetti  Zico
CAF
Diouf  Milla  Okocha  Abédi Pelé  Weah
CONCACAF
Akers  Hamm  Sánchez
AFC
Hong  Nakata
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 40611149
  • LCCN: n00104967
  • ISNI: 0000 0000 7823 5759
  • GND: 118679821
  • BNF: cb14093280b (podaci)
  • BNE: XX1168211