Elie Wiesel

Elie Wiesel
Fotografija Wiesela iz 1987. godine.
Biografske informacije
Rođenje(1928-09-30)30. 9. 1928.
Sighetu Marmaţiei, Rumunjska
Smrt2. 7. 2016. (dob: 87)
Boston, Massachusetts, SAD
NacionalnostŽidov
Obrazovanje
Zanimanjeknjiževnik i politički aktivist
Opus
Književne vrstepublicistika, memoari
Temeholokaust

Elie (Eliezer) Wiesel (Sighetu Marmaţiei, Rumunjska, 30. rujna 1928. — Boston, Massachusetts, 2. srpnja 2016.) bio je židovski književnik i politički aktivist francuskog i engleskoga izraza.

Biografija

Mladost i obrazovanje

Wiesel je rođen u hasidskoj obitelji, s kojom je nakon njemačke okupacije, godine 1944. bio deportiran u logor Auschwitz. Tamo su mu ubijene majka i mlađa sestra, dok je on preživio zajedno s ocem i dvjema starijim sestrama. Otac mu je umro 1945. godine u Buchenwaldu, a on je sa sestrama dočekao oslobođenje te je bio poslan u francusko dječje sirotište.

Studirao filozofiju, sociologiju i književnost na Sorbonnei od 1948. do 1951. godine i usporedno je proučavao Talmud. Od 1956. godine je živio u New Yorku a 1963. postao američki državljanin.

Književno i aktivističko djelovanje

Kao mlad novinar bio je pod utjecajem francuskih egzistencijalista Alberta Camusa, Andréa Malrauxa i Jean-Paula Sartrea), te osobito francuskoga katoličkoga pisca Françoisa Mauriaca, koji ga je poticao da piše o svojem životu u logorima. Rezultat je njegova poluautobiografska knjiga o holokaustu, jedina koju je napisao na jidišu, A svijet je šutio (Un di velt hot geshvign, 1956.), koja je status klasika o holokaustu stekla u skraćenoj francuskoj inačici Noć (La Nuit, 1958.).

U svim djelima na svojevrstan se način bavi svojim iskustvom kao problemom holokausta, genocida i ljudskoga stradanja uopće. Drži predavanja o holokaustu te sudjeluje u antiratnim kampanjama i prosvjedima protiv progona manjina. Godine 1986. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za mir.

Wiesel je sa suprugom Marion iste godine ustanovio Zakladu Elie Wiesel za humanost (The Elie Wiesel Foundation for Humanity).[1]

Djela

Wiesel je objavio više desetaka romana, eseja i memoarske proze.[2] Najznačajnija djela su:

  • A svijet je šutio (Un di velt hot geshvign, 1956.) / Noć (La Nuit, 1958.) [3]
  • Nesretni slučaj (Le Jour, 1961.) [4]
  • Prosjak iz Jeruzalema (Le Mendiant de Jérusalem, 1968.)
  • Oporuka ubijenoga židovskog pjesnika (Le Testament d’un poète juif assassiné, 1980.)
  • Zaboravljen (L’Oublié, 1989.)
  • Slučaj Sonderberg (Le cas Sonderberg, 2008.)

Izvori

Bilješke i literatura
  1. About us Arhivirano 2008-12-19 na Wayback Machine-u, The Elie Wiesel Foundation for Humanity, www.eliewieselfoundation.org, pristupljeno 20. lipnja 2016.
  2. Opširnija bibliografija dostupna je na stranicama Wieselove zaklade: Books by Elie Wiesel Arhivirano 2016-06-29 na Wayback Machine-u, The Elie Wiesel Foundation for Humanity, www.eliewieselfoundation.org
  3. Elie Wiesel, Noć Arhivirano 2016-07-13 na Wayback Machine-u (preveo Mate Maras), Znanje, Zagreb, 2011., ISBN 9789533240145, www.ljevak.hr, pristupljeno 20. lipnja 2016.
  4. Elie Wiesel, Nesretni slučaj Arhivirano 2016-10-06 na Wayback Machine-u (prevela Ana Prpić), Mladost, Zagreb, 1987., ISBN 8605001666, www.superknjizara.hr, pristupljeno 20. lipnja 2016.
  • Wiesel, Elie, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 20. lipnja 2016.


Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatske enciklopedije
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=66128
koji je klauzulom na stranici http://enciklopedija.lzmk.hr/o_portalu.aspx
označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0

Vanjske veze

Ostali projekti
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Elie Wiesel
Mrežna mjesta
  • Elie Wiesel, Noć Arhivirano 2016-08-12 na Wayback Machine-u, ulomak hrvatskog prijevoda Mate Marasa
  • Elie Wiesel, Protiv ravnodušnosti Arhivirano 2016-08-13 na Wayback Machine-u (preveo Mario Kopić), Odjek, revija za umjetnost, nauku i društvena pitanja, jesen/zima 2011., www.odjek.ba
  • The Elie Wiesel Foundation for Humanity, mrežno mjesto Wieselove zaklade za humanost (en)
  • Elie Wiesel, na stranicama Nobelove zaklade (en)
  • p
  • r
  • u
1901. – 1925.

1901. Henry Dunant i Frédéric Passy   1902. Élie Ducommun i Charles Albert Gobat   1903. Randal Cremer   1904. Institut de Droit International   1905. Bertha von Suttner   1906. Theodore Roosevelt   1907. Ernesto Teodoro Moneta i Louis Renault   1908. Klas Pontus Arnoldson i Fredrik Bajer   1909. Auguste Marie François Beernaert i Paul-Henri-Benjamin d'Estournelles de Constant   1910. IPB   1911. Tobias Michael Carel Asser i Alfred Hermann Fried   1912. Elihu Root   1913. Henri La Fontaine   1917. Crveni križ   1919. Woodrow Wilson   1920. Léon Bourgeois   1921. Hjalmar Branting i Christian Lous Lange   1922. Fridtjof Nansen   1925. Austen Chamberlain i Charles G. Dawes

1926. – 1950.

1926. Aristide Briand i Gustav Stresemann   1927. Ferdinand Buisson i Ludwig Quidde   1929. Frank B. Kellogg   1930. Nathan Söderblom   1931. Jane Addams i Nicholas Murray Butler   1933. Norman Angell   1934. Arthur Henderson   1935. Carl von Ossietzky   1936. Carlos Saavedra Lamas   1937. Robert Cecil   1938. NIOR   1944. Crveni križ   1945. Cordell Hull   1946. Emily Greene Balch i John Mott   1947. Kvekeri i AFSC   1949. John Boyd Orr   1950. Ralph Bunche

1951. – 1975.

1951. Léon Jouhaux   1952. Albert Schweitzer   1953. George Marshall   1954. UNHCR   1957. Lester B. Pearson   1958. Dominique Pire   1959. Philip Noel-Baker   1960. Albert Lutuli   1961. Dag Hammarskjöld   1962. Linus Pauling   1963. Crveni križ   1964. Martin Luther King   1965. UNICEF   1968. René Cassin   1969. ILO   1970. Norman Borlaug   1971. Willy Brandt   1973. Henry Kissinger i Lê Đức Thọ   1974. Seán MacBride i Eisaku Satō   1975. Andrej Saharov

1976. – 2000.

1976. Betty Williams i Mairead Maguire   1977. Amnesty International   1978. Anwar Sadat i Menachem Begin   1979. Majka Tereza   1980. Adolfo Pérez Esquivel   1981. UNHCR   1982. Alva Myrdal i Alfonso García Robles   1983. Lech Wałęsa   1984. Desmond Tutu   1985. IPPNW   1986. Elie Wiesel   1987. Óscar Arias   1988. Mirovne snage UN-a   1989. Dalaj Lama   1990. Mihail Gorbačov   1991. Aung San Suu Kyi   1992. Rigoberta Menchú   1993. Nelson Mandela i F. W. de Klerk   1994. Jaser Arafat, Šimon Peres i Jichak Rabin   1995. Udruga Pugwash i Rotblat   1996. Carlos Filipe Ximenes Belo i José Ramos-Horta   1997. ICBL i Jody Williams   1998. John Hume i David Trimble   1999. Médecins Sans Frontières   2000. Kim Dae-jung

2001. – 2024.

2001. Ujedinjene nacije i Kofi Annan   2002. Jimmy Carter   2003. Širin Ebadi   2004. Wangari Maathai   2005. IAEA i Mohamed ElBaradei   2006. Muhammad Yunus i Grameen banka   2007. Al Gore i IPCC   2008. Martti Ahtisaari   2009. Barack Obama   2010. Liu Xiaobo   2011. Ellen Johnson Sirleaf, Leymah Gbowee i Tawakel Karman   2012. Europska unija   2013. Organizacija za zabranu kemijskog oružja   2014. Kailaš Satjarti i Malala Jusafzai   2015. Tuniski nacionalni kvartet   2016. Juan Manuel Santos   2017. ICAN   2018. Denis Mukwege i Nadia Murad   2019. Abiy Ahmed Ali   2020. Svjetski program za hranu   2021. Maria Ressa i Dmitrij Muratov   2022. Ales Bjaljacki, Memorial i Centar za građanske slobode   2023. Narges Mohamadi

Normativna kontrola Uredi na Wikidati