Franjo Gregurić

Franjo Gregurić
Mandat
17. srpnja 1991. – 12. kolovoza 1992.
Prethodnik Josip Manolić
Nasljednik Hrvoje Šarinić
Potpredsjednik vlade Republike Hrvatske
Mandat
8. studenog 1990. – 17. srpnja 1991.
Predsjednik Franjo Tuđman
Rođenje 12. listopada 1939.
Lobor, Hrvatska
Politička stranka Hrvatska demokratska zajednica

Franjo Gregurić (Lobor, 12. listopada 1939.), hrvatski političar, treći predsjednik Vlade Republike Hrvatske.

Životopis

Rođen u zagorskom selu Lobor. Završio je srednju tehničku školu u Zagrebu, a zatim diplomirao na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radno iskustvo gradio je u hkmijskoj fabrici „Radonja“ iz Siska, kao i „Kromos“ iz Zagrebu u kojoj je napredovao do pozicije tehničkog direktora. Posle prelazi u veliko državno poduzeće „Astra“ iz Zagreba na visoku funkciju. U to vreme Astra je izvozla u Sovjetski Savez tako da je neko vrijeme radio i u Moskvi.

Poslije prvih višestranačkih izbora 1990. godine ulazi u politiku kao član Hrvatske demokratske zajednice. U drugoj hrvatskoj vladi, u kabinetu Josipa Manolića, bio je potpredsjednik Vlade od 8. studenog 1990. godine kada je zamijenio Matu Babića.[1] Predshednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman postavio ga je za trećeg hrvatskog premijera 17. srpnja 1991. godine. Na funkciji je ostao do izbora za Sabor 1992. godine.[2]

Kad je preuzeo dužnost predsjednika Vlade, Hrvatska se nalazila u teškoj situaciji. Iako je 25. lipnja 1991. donijela Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti, Hrvatska je odgodila njene pravne učinke zbog tromjesečnog moratorijuma međunarodne zajednice, stoga nije bila međunarodno priznata kao samostalna država. U Krajini su izbili nemiri pobunjenih Srba. Nekoliko tjedana kasnije, posle nekoliko neuspeha još neiskusne Hrvatske vojske, u Vladu su ušli i članovi drugih političkih stranaka zastupljenih u Hrvatskom saboru (osim Hrvatske stranke prava). Ta Vlada kasnije je bila poznata i kao Vlada demokratskog jedinstva.

Za vreme mandata Gregurićem vlade, Hrvatska je se osamostalila, odlukom Sabora od 8. listopada 1991., a 15. siječnja 1992. godine priznata je i od strane međunarodne zajednice.[3] U veljači 1992., Vlada nacionalnog jedinstva počela se raspadati. Najprije ju je napustio Dražen Budiša, predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke, iz protesta što je Vlada ponudila autonomiju krajinskim Srbima, a za uzvrat je tražila njihovo priznanje hrvatskog suvereniteta. Budišinu odluku slijedili su i predstavnici drugih stranaka osim HDZ-a. Do kraja njegovog mandata Gregurićevu Vladu ponovo su popunili ministri iz HDZ-a.

Nakon drugih parlamentarnih izbora 1992. godine postao je zastuopnik u Saboru. Na izborima 1995. ponovo je izabran u Sabor. Bio je i savjetnik predsjednika Franje Tuđmana za gospodarstvo od 1993. do 1995. godine.[4]

Bio je predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice od 1993. do 2000. godine. Od 1995. do 1999. bio je član nadzornog odbora Sladorane iz Županje i zajmenik predsjednika nadzornog odbora Industrije nafte (INA) iz Zagreba. Od 2008. godine član je nadzornog odbora Evropetrola iz Rijeke.[4] U srpnju 2004. godine izabran je za predsjednika nadzornog odbora Elka kabeli iz Zagreba.[5] Od 2008. godine član a od svibnja 2010. predsjednik je nadzornog odbora Instituta IGH iz Zagreba.[6]

Oženio je Jozefinu s kojom ima dvoje djece. Kći Sanja bila je u braku sa Zlatkom Matešom, petim hrvatskim premijerom.[7]

Izvori

  1. ↑ Republika Hrvatska, Pristupljeno 29. 4. 2013.
  2. ↑ Republika Hrvatska, Pristupljeno 29. 4. 2013.
  3. ↑ Dnevnik.hr - Sutra 15. godišnjica međunarodnog priznanja Hrvatske, Pristupljeno 29. 4. 2013.
  4. ↑ 4,0 4,1 Franjo Gregurić - Politopedia Arhivirano 2016-03-06 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 29. 4. 2013.
  5. ↑ Elka d.o.o. - Franjo Gregurić na čelu Nadzornog odbora ELKA kabela, Pristupljeno 29. 4. 2013.
  6. ↑ Business.hr > Franjo Gregurić novi predsjednik NO-a IGH Arhivirano 2010-05-30 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 29. 4. 2013.
  7. ↑ Zlatko Mateša ženi se četvrti put: Ludo sam zaljubljen. Volim Bojanu, želim da se uda za mene! - Jutarnji.hr Arhivirano 2012-02-26 na Wayback Machine-u, Pristupljeno 29. 4. 2013.