Fritz Haber

Fritz Haber

Rođenje 9. decembar 1868
Breslau, Njemačka
Smrt 29. 1. 1934. (dob: 65)
Basel, Švicarska
Polje Fizikalna kemija
Alma mater Univerzitet u Heidelbergu, Humboldtov univerzitet u Berlinu
Tehnički univerzitet u Berlinu
Akademski mentor Robert Bunsen
Poznat po gnojiva, eksplozivi, Haberov proces, Haber-Weissova reakcija, kemijsko ratovanje
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za kemiju (1918)

Fric Haber (nem. Fritz Haber) (9. decembar 1868. - 29. januar 1934.) je bio nemački hemičar. Dobitnik je Nobelove nagrade za hemiju 1918. za sintezu amonijaka, što je bilo značajno za veštačka đubriva i eksplozive. Smatra se "ocem hemijskog rata", jer je razvio hlor i druge bojne otrove tokom Prvog svetskog rata. Iako je pomogao nemačkoj ratnoj mašineriji, zbog jevrejskog porekla je bio prisiljen da 1933. emigrira iz Nemačke. Mnogi njegovi rođaci su stradali u nemačkim koncentracionim logorima. Deo njih i od njegovog izuma ciklona B.

Biografija

Rođen je u Breslau u Nemačkoj. Majka mu je umrla pri porodu. Otac mu je bio istaknuti trgovac. Od 1886. do 1891. studirao je u Hajdelbergu pod vodstvom Roberta Bunsena, u Berlinu kod A. V. Hofmana i Karla Libermana. Pre akademske karijere radio je kod oca, pa u Švajcarskom federlanom institutu za tehnologiju.

Haberov proces dobijanja amonijaka

Dok je boravio u Karlsrueu od 1894. do 1911. on i Karl Boš razvili su haberov proces, koji je pretstavljao katalitičko stvaranje amonijaka od vodonika i atmosferskog azota u uslovima visoke temparature i pritiska. Haber-Bošov proces je pretstavljao prekretnicu u hemijskoj industriji, jer više nije bilo potrebno da se veštačka đubriva i druge hemikalije proizvode od azotnih proizvoda, kao što je bila čileanska šalitra. Novim postupkom bio je dovoljan atmosferski azot. Novi postupak je znatno smanjio cenu veštačkih đubriva i time povećao poljoprivrednu proizvodnju.

Radio je i na dobijanju zlata iz morske vode, na efektima adsorpcije, elektrohemije. Od 1911. do 1933. mnogo je radio u institutu u Berlin-Dalemu.

Tvorac nemačkog hemijskog oružja

Imao je veliku ulogu u razvoju hemijskog oružja za Prvi svetski rat. Razvio je i gas maske sa absorpcionim filtrima. Predvodio je i tim, koji je razvio hlor i druge smrtonosne gasove za rovovski rat. Hemijski rat je sa druge strane predvodio francuski nobelovac Viktor Grinjar. Žena od Frica Habera je pucala sebi u grudi na večeri, koja je bila u čast Haberovoga ličnoga nadgledanja prvoga uspešnog korištenja hlora u bici kod Ipra. Žena mu je umrla do sledećeg jutra, a on je to isto jutro otišao na istočni front da nadgleda ispuštanje gasa protiv Rusa. Haber je bio patriotski Nemac, koji je bio ponosan na svoju službu u Prvom svetskom ratu.

Utvrdio je da izlaganje malim koncentracijama smrtonosnih gasova ima isti efekat kao izlaganje velikim koncentracijama kratko vreme. Formulirao je matematički odnos između koncentracije gasova i vremena izloženosti. Taj odnos je postao poznat kao Haberov zakon. Haber je branio hemijski rat tvrdeći da je smrt ista, ma kojim sredstvom se do nje došlo. Tokom 1920-ih godina naučnici, koji su radili u njegovom institutu razvili su cijanidni gas Ciklon B, koji se koristio kao insekticid, a kasnije se koristio u nemačkim koncentracionim logorima.

Emigracija

Želeo je da bude potpuno prihvaćen u Nemačkoj kao Nemac. Pokrstio se i prestao da bude Jevrejin po veri. Pomogao je nemačke ratne napore u Prvom svetskom ratu. Ipak bio je prisiljen da 1933. emigrira iz Nemačke. Nije mogao da shvati da njegov ogroman doprinos nemačkoj ratnoj mašineriji nije bio dovoljan. Preselio se u Kembridž u Engleskoj, gde je boravio nekoliko meseci, pa je onda otišao u Rehovot u Palestini (danas Izrael). Nije se više nigde stalno nastanio. Umro je u Bazelu 1934. Njegova druga žena i deca su takođe emigrirali. Mnogi njegovi rođaci su završili u koncentracionim logorima, u kojima se naveliko koristio Haberov gas Ciklon B.

Povezano

  • Haber-Bošov postupak

Vanjske veze

Fritz Haber na Wikimedijinoj ostavi
  • Nobelov emuzej-biografija Frica Habera
  • Fotografije iz života Frica Haberae
  • Kratka biografija Frica Habera
  • Haberfilm.org Arhivirano 2011-07-14 na Wayback Machine-u
  • p
  • r
  • u
1901. – 1925.

1901. Jacobus Henricus van 't Hoff   1902. Hermann Emil Fischer   1903. Svante Arrhenius   1904. William Ramsay   1905. Adolf von Baeyer   1906. Henri Moissan   1907. Eduard Buchner   1908. Ernest Rutherford   1909. Wilhelm Ostwald   1910. Otto Wallach   1911. Marie Curie   1912. Victor Grignard / Paul Sabatier   1913. Alfred Werner   1914. Theodore William Richards   1915. Richard Willstätter   1916.  1917.  1918. Fritz Haber   1919.   1920. Walther Nernst   1921. Frederick Soddy   1922. Francis William Aston   1923. Fritz Pregl   1924.   1925. Richard Adolf Zsigmondy

1926. – 1950.

1926. Theodor Svedberg   1927. Heinrich Otto Wieland   1928. Adolf Windaus   1929. Arthur Harden / Hans von Euler-Chelpin   1930. Hans Fischer   1931. Carl Bosch / Friedrich Bergius   1932. Irving Langmuir   1933.   1934. Harold Urey   1935. Frédéric Joliot / Irène Joliot-Curie   1936. Peter Debye   1937. Norman Haworth / Paul Karrer   1938. Richard Kuhn   1939. Adolf Butenandt / Lavoslav Ružička   1940.   1941.   1942.   1943. George de Hevesy   1944. Otto Hahn   1945. Artturi Ilmari Virtanen   1946. James B. Sumner / John Howard Northrop / Wendell Meredith Stanley   1947. Robert Robinson   1948. Arne Tiselius   1949. William Giauque   1950. Otto Diels / Kurt Alder

1951. – 1975.

1951. Edwin McMillan / Glenn T. Seaborg   1952. Archer Martin / Richard Laurence Millington Synge   1953. Hermann Staudinger   1954. Linus Pauling   1955. Vincent du Vigneaud   1956. Cyril Norman Hinshelwood / Nikolaj Semjonov   1957. Lord Todd   1958. Frederick Sanger   1959. Jaroslav Heyrovský   1960. Willard Libby   1961. Melvin Calvin   1962. Max Perutz / John Kendrew   1963. Karl Ziegler / Giulio Natta   1964. Dorothy Hodgkin   1965. Robert Burns Woodward   1966. Robert S. Mulliken   1967. Manfred Eigen / Ronald George Wreyford Norrish / George Porter   1968. Lars Onsager   1969. Derek Barton / Odd Hassel   1970. Luis Federico Leloir   1971. Gerhard Herzberg   1972. Christian B. Anfinsen / Stanford Moore / William Howard Steinn   1973. Ernst Otto Fischer / Geoffrey Wilkinson   1974. Paul J. Flory   1975. John Warcup Cornforth / Vladimir Prelog

1976. – 2000.

1976. William Lipscomb   1977. Ilya Prigogine   1978. Peter D. Mitchell   1979. Herbert C. Brown / Georg Wittig   1980. Paul Berg / Walter Gilbert / Frederick Sanger   1981. Ken'ichi Fukui / Roald Hoffmann   1982. Aaron Klug   1983. Henry Taube   1984. Robert Bruce Merrifield   1985. Herbert A. Hauptman / Jerome Karle   1986. Dudley R. Herschbach / Yuan T. Lee / John C. Polanyi   1987. Donald J. Cram / Jean-Marie Lehn / Charles J. Pedersen   1988. Johann Deisenhofer / Robert Huber / Hartmut Michel   1989. Sidney Altman / Thomas Cech   1990. Elias James Corey   1991. Richard R. Ernst   1992. Rudolph A. Marcus   1993. Kary B. Mullis / Michael Smith   1994. George Andrew Olah   1995. Paul J. Crutzen / Mario J. Molina / F. Sherwood Rowland   1996. Robert Curl / Harold Kroto / Richard Smalley   1997. Paul D. Boyer / John E. Walker / Jens Christian Skou   1998. Walter Kohn / John A. Pople   1999. Ahmed Zevail   2000. Alan J. Heeger / Alan G. MacDiarmid / Hideki Shirakawa

2001. – 2024.

2001. William S. Knowles / Ryōji Noyori / K. Barry Sharpless   2002. Kurt Wüthrich / John B. Fenn / Kōichi Tanaka   2003. Peter Agre / Roderick MacKinnon   2004. Aaron Tzihanover / Avram Herško / Irwin Rose   2005. Yves Chauvin / Robert H. Grubbs / Richard R. Schrock   2006. Roger David Kornberg   2007. Gerhard Ertl   2008. Osamu Shimomura / Martin Chalfie / Roger Y. Tsien   2009. Venkatraman Ramakrišnan / Thomas A. Steitz / Ada Jonat   2010. Richard F. Heck / Akira Suzuki / Eiichi Negishi   2011. Dan Šehtman   2012. Robert Lefkowitz / Brian Kobilka   2013. Martin Karplus / Michael Levitt / Arieh Varšel   2014. Eric Betzig / Stefan Hell / William E. Moerner   2015. Tomas Lindahl / Paul Modrich / Aziz Sancar   2016. Jean-Pierre Sauvage / J. Fraser Stoddart / Ben Feringa   2017. Jacques Dubochet / Joachim Frank / Richard Henderson   2018. Frances Arnold / Greg Winter / George P. Smith   2019. John B. Goodenough / M. Stanley Whittingham / Akira Yoshino   2020. Emmanuelle Charpentier / Jennifer Doudna   2021. Benjamin List / David MacMillan   2022. Carolyn R. Bertozzi / Morten P. Meldal / Karl Barry Sharpless   2023. Moungi G. Bawendi / Louis E. Brus / Aleksej Jekimov

Normativna kontrola Uredi na Wikidati