Gradišćanski Hrvati

Gradišćanski Hrvati (njemački: Burgenlandkroaten, mađarski: Burgenlandi horvátok) skupni naziv za pet malenih hrvatskih etničkih skupina nastanjenih na području Burgenlanda (Gradišća) u istočnoj Austriji i susjednim predjelima Mađarske i Slovačke.

Skupine i sela Gradišćanaca

Među sobom po imenu i dijalektu razlikuju se:

• Štoji, nastanjeni na krajnjem jugu gradišćanskog područja u selima Pinkovac (Güttenbach), Nova Gora (Neuberg) i Stinjaki (Stinatz), Druga skupina,
• Vlahi, žive sjevernije od Štoja u selima Hrvatski Cikljin (Spitzzicken; govori se štokavski), Bandol (Weiden bei Rechnitz), Podgorje (Podgoria; govori se štokavski), Stari Hodaš (Althodis), Sabara (Zuberbach), Čemba (Schandorf), Vincjet (Dürnbach), Ključarevac (Allersdorf), Čajta (Schachendorf), Rorigljin-Širokani (Rauhriegel-Allersgraben). Dio govornika su južnočakavci, a dio spada u šćakavsku ikavicu.
• Dolinci su središnja skupina sjeverno od Vlaha i južno od Poljanaca. Njihova sela su Bajngrob (Weingraben), Kalištrof (Kaisersdorf), Dolnja Pulja (Unterpullendorf), Frakanava (Frankenau), Šuševo (Nebersdorf), Filež (Nikitsch), Gerištof (Kroatisch Geresdorf), Mučindrof (Großmutschen), Pervane (Kleinmutschen), Veliki Borištof (Großwarasdorf), Mali Borištof (Kleinwarasdorf), Longitolj (Langental) i Mjenovo (Kroatisch Minihof).
• Poljanci, četvrta skupina živi u krajevima istočno od grada Mattersburg, zapadno od Nežiderskog jezera u selima Pajngrt (Baumgarten), Rasporak (Draßburg), Otava (Antau), Cogrštof (Zagersdorf), Klimpuh (Klingenbach), Cindrof (Siegendorf), Prodrštof (Wulkaprodersdorf), Trajštof (Trausdorf), Uzlop (Oslip), Vorištan (Hornstein), Štikapron (Steinbrunn) i Celindof (Zillingtal).
• Haci, su najsjevernija peta skupina koji žive sjeveroistočno od Nežiderskog jezera. Glavna su im sela Pandrof (Parndorf), Novo Selo (Neudorf bei Parndorf) i Bijelo Selo (Pama).

Štoji i Vlahi govore starošćakavskom ikavicom (iako Lisac Štoje uključuje u južnočakavce), dijalektom sličnim slavonskom i pretku novoštokavske ikavice, Dolinci, Havi i Poljanci su dio srednjočakavskog dijalekta), a povrh ovih skupina nalazimo i kajkavce Turopoljsko-posavski dijalekt oko Šopronja i južnočakavce (južnočakavski dijalekt na jugu Gradišća).

Sela Gradišćanaca u Mađarskoj i Slovačkoj

Nešto Gradišćanskih Hrvata živi i susjednim područjima Slovačke (Hrvatski Grob (Chorvátsky Grob), Hrvatski Jandrof (Jarovce), Devinsko Novo Selo (Devínska Nova Ves) i Čunovo), kao i u Mađarskoj: Hrvatska Kemlja (Horvátkimle), Bizonja (Bezenye), Koljnof (Kópháza), Vedešin (Hidegség), Temerje (Tömörd), Plajgor (Ólmod), Petrovo Selo (Szentpéterfa), Hrvatske Šice (Horvátlövő), Gornji Čatar (Felsőcsatár), Umok (Fertőhomok), Narda, Hrvatski Židan (Horvátzsidány), Prisika (Peresznye) i Unda (Und).

Povijest

Povijest Gradišćanaca započet će pojavom osmanlijskih Turaka, koja će za posljedicu imati iseljavanje hrvatskog stanovništva sa područja Like, Krbave, Korduna, Banovine, zapadne Bosne, Gorskog kotara i Slavonije. Do prvog vala iseljenja dolazi 1530-ih godina, nakon što su Turci poharali gotovo sva naselja između Une i Velebita i od Kupe do Kapele. Već četrdesetih godina istog stoljeća dolazi do drugog vala iseljavanja stanovnika iz područja srednjovjekovne Slavonije. Do posljednjeg trećeg vala iseljenja doći će pedesetih i šezdesetih godina 16. stoljeća.

Do iseljavanja stanovništva dolazi, osim zbog turske opasnosti, i zbog same politike pojedinih velikaških obitelji, kako zbog obrane od moguće turske invazije, tako i zbog same potrebe za radnom snagom. Pravci iseljavanja išli su prema sjeveru, ali i preko mora u Italiju gdje i danas nalazimo potomke iseljenih Hrvata, odnosno moliške Hrvate.

Kako ratovi sa Osmanlijama nisu prestajali novopridošle hrvatske obitelji uspjeli su organizirati uvjete života u novoj domovini, tako da su već u drugom naraštaju prekinute veze sa starim krajem.

Jezik

Glavni članak: Gradišćanskohrvatski govor

Etnografija

Broj gradišćanskih Hrvata u Austriji nije nikada točno ustanovljen, a procjenama, uključujući i Mađarsku i Slovačku, ima ih preko 60,000. Od 1929. godine osniva se Hrvatsko kulturno društvo sa sjedištem u Željeznom koje ima svoje seoske organizacije po cijelom Gradišću. Gradišćanci svoju kulturu čuvaju i razvijaju preko 450 godina koliko već žive u tome kraju. Posebno se njeguje tamburaška glazba i narodni plesovi (Stinjacko Kolo; Stinatzer Reigen)

Kuhinja Gradišćanskih Hrvata uvjetovana je blizinom austrijske i mađarske kuhinje, ali i nizinskom topografijom. Poznati specijaliteti pripremaju se od pilećeg i guščjeg mesa i voća, kao što su "Burgenländisches Erdbeerkoch", desert od jagoda i Burgenländische Gänseleber ili guščja jetara s lukom.

Današnja rasprostranjenost Gradišćanskih Hrvata po naseljima

Kultura

• ZIGH
• Hrvatski akademski klub (Beč)^[1]
• Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću^[2]
• Gradišćanska jačka mladih Grajam, naticanje u jačenju^[3][4]
• Glasilo HKD ^[5]

Mediji

• Hrvatske novine (Željezno)
• ORF na hrvatskom

Sport

• Gradišćanskohrvatski nogometni kup

Istaknuti Gradišćanski Hrvati

Povezano

• Popis poznatih gradišćanskih Hrvata

Literatura

• Benčić, Nikola, 1985, Novine i časopisi Gradišćanskih Hrvatov, Željezno (Knjiga XXXVIII Hrvatskoga štamparskoga društva).
• Benčić, Nikola, 1998, Književnost Gradišćanskih Hrvata od XVI. stoljeća do 1921, Zagreb (Prinosi za povijest književnosti u Hrvata. Autori i djela, knjiga VII.).
• Breu, Josef, 1970, Die Kroatensiedlung im Burgenland und den anschlieβienden Gebieten, Wien: Verlag Franz Deuticke.
• Holzer, Werner / MÜNZ, Rainer, 1993b, “Landessprachen: Deutsch, Kroatisch und Ungarisch im Burgenland”, in: Holzer/Munz 1993a, 19–85.
• Kinda-Berlakovich, Andrea Zorka, 2003., “Gradišćanskohrvatski prema hrvatskom standardu”, in: Neweklowsky, Gerhard (ed.), Bosanski-hrvatski-srpski. Aktuelna pitanja jezika Bošnjaka, Hrvata, Srba i Crnogoraca, Wien, 111–122 (Wiener slawistischer Almanach, Sonderband 57).
• Nyomárkay, István, 2000, Kroatističke studije. Zagreb: Matica hrvatska.
• Nyomárkay, István, 2005, Rukopisne prodike iz Pannonhalme. Željezno / Eisenstadt: Znanstveni Inst. Gradišćanskih Hrvatov / Wissenschaftl. Inst. d. Burgenländ. Kroaten (Biblioteka gradišćanskohrvatske studije 4).
• Sučić, Ivo (glavni urednik) 2003. Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika, Željezno: Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov.

Izvori

Vanjske veze

• Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću
• Croati in Austria – Croats in Austria Arhivirano 2008-06-15 na Wayback Machine-u
• "O hrvatskom govoru u Hrvatskom Grobu" Arhivirano 2008-02-11 na Wayback Machine-u
• ORF Redakcija za narodne grupe Željezno/Eisenstadt/Kismárton Arhivirano 2012-01-26 na Wayback Machine-u