Jüri Uluots
| Jüri Uluots | |
|---|---|
 | |
8. premijer Estonije | |
| Mandat 12. listopada 1939. – 18. rujna 1944.1 | |
| Predsjednik | Konstantin Päts |
| Prethodnik | Kaarel Eenpalu |
| Nasljednik | Johannes Vares (1940; de facto) on sam (kao državni poglavar) Otto Tief (1944; de iure) |
Premijer u službi Predsjednika Republike | |
| Mandat 21. lipnja 1940. – 9. siječnja 1945. | |
| Premijer | Otto Tief (od 1944.) |
| Prethodnik | Konstantin Päts (kao predsjednik) |
| Nasljednik | August Rei |
| Rođenje | 13. siječnja 1890. Kirbla, Estonija(tada  Rusko Carstvo) |
| Smrt | 9. siječnja 1945. Stockholm, Švedska |
| Obrazovanje | Carski univerzitet u Sankt Peterburgu |
| Zanimanje | pravnik, novinar, političar |
| 1 Jüri Uluots je faktički smijenjen 21. lipnja 1940. godine, kada je predsjednik Konstantin Päts imenovao komunističkog čelnika Johannesa Varesa premijerom povodom sovjetske okupacije. Ipak, Estonija formalno ne priznaje ovu smjenu vlasti te smatra kako je Uluots ostao premijer sve do 18. rujna 1944. godine kada je, kao premijer u službi Predsjednika Republike, imenovao Otta Tiefa svojim nasljednikom. | |
Jüri Uluots (Kirbla, 13. siječnja 1890. – Stockholm, 9. siječnja 1945.), estonski pravnik, novinar i političar, najpoznatiji po tome što je od 1939. do 1945. bio premijer Estonije. Uz to, Uluots je bio iznimno cijenjen odvjetnik te profesor prava i kasniji dekan Pravnog fakulteta Univerziteta u Tartuu.
Rođen je u tadašnjoj Estonskoj guberniji 1890. godine. S 20 godina upisuje studij prava na Carskom univerzitetu u Sankt Peterburgu; diplomirao je 1918. godine. Kasnije je u Tartuu predavao rimsko i estonsko pravo sve do 1944. godine. Početkom 1920-ih i krajem 1930-ih bavio se i novinarskim poslom. Uluots je ipak najpoznatiji po svom počitičkom djelovanju, koje je započelo 1920. godine kada je prvi put izabran u Riigikogu. Njegova se parlamentarna karijera, uz prekide, nastavila sve do 1939. godine, a od 1938. do 1939. godine bio je i predsjednik tadašnjeg Donjeg doma estonskog parlamenta.[1]
Godine 1939. izabran je za premijera te je bio na toj funkciji u trenutku sovjetske okupacije u lipnju 1940. godine. Sovjeti su po dolasku uspostavili marionetsku vladu na čijem je čelu bio Johannes Vares, dok je Uluots sa svojom vladom bio prisiljen ići u ilegalu, a kasnije i u egzil; u Estoniji se danas Vares ne priznaje kao estonski premijer te se Uluots smatra legalnim premijerom u periodu od 1940. do svoje smrti 1945. godine. Zapadne sile, među kojima i Sjedinjene Države (Stimsonova doktrina), nisu priznale Varesovu vladu te su sovjetski ulazak u baltičke države smatrali nezakonitim.[2]
Kada su sovjetske vlasti uhapsile i deportirale predsjednika Konstantina Pätsa, Uluots je, prema odredbama estonskog ustava, postao premijer u službi Predsjednika Republike. Kada su nacisti napali sovjetsku Estoniju 1941. godine, komunistička je vlada svrgnuta. Uluotsu je ponuđeno da vodi novoformiranu Estonsku samoupravu, ali je on to odbio te se 1941. godine pridružio pokretu otpora.[3]
Ipak, kada su Sovjeti uspjeli doći do starih estonskih granica u siječnju 1944. godine, Uluots je preko radija pozvao sve fizički sposobne Estonce rođene između 1904. i 1923. godine da se prijave u njemačke regrutacijske centre; poziv je bio uspješan te je u kratkom periodu registrirano oko 38,000 dobrovoljaca.[4] Prije ovoga, Uluots se snažno protivio mobilizaciji estonskih građana. Ovaj potez nije značio Uluotsovu podršku nacistima, već je za cilj imao angažirati zapadnu pomoć i vratiti estonsku nezavisnost, s obzirom na to da se Uluots nadao da će im Zapad pomoći ukoliko vide da se aktivno bore protiv sovjetskih trupa.[5]
U ožujku 1944. godine, pokret otpora u okupiranoj Estoniji osnovao je Nacionalni odbor Republike Estonije.[6] Do travnja iste godine, velik dio članova odbora uhapšen je od strane njemačkih sigurnosnih službi.[7] Cilj Odbora bila je uspostava privremene vlade u periodu od očekivanog njemačkog povlačenja do dolaska Crvene armije, koja se od veljače nalazila na estonskoj granici. Odbor je u travnju utvrdio kako je Pätsovo imenovanje Varesa za premijera bilo nezakonito te da je Uluots od 21. lipnja 1940. godine bio zakoniti premijer u službi Predsjednika Republike.[8] U lipnju 1944. godine, Uluots je imenovao Otta Tiefa kao svog zamjenika.[9] Tief je u rujnu 1944. godine postao novi čelnik vlade nakon njemačkog povlačenja, a na tu ga je funkciju imenovao sam Uluots. Dana 20. rujna 1944. godine proglašena je estonska nacionalna vlada, a vojska je preuzela državne prostorije u Toompeji i natjerala njemačke trupe na odlazak.[10]
Tiefova je vlada napustila Tallinn prije dolaska Crvene armije te djelovala u ilegali. Sovjeti su na koncu ipak pohapsili većinu članova vlade, koji će kasnije biti žrtve žestoke državne represije ili će skončati u gulazima na Sibiru. Preostali članovi vlade preselili su se u Stockholm, odakle je Estonska vlada u egzilu djelovala od 1944. do 1992. godine, kada je ponovo uspostavljena estonska nezavisnost. Uluots je nastavio voditi vladu sve do svoje smrti 9. siječnja 1945. godine od posljedica raka želuca, nedugo nakon svog dolaska u Stockholm.[11]
Reference
- ↑ „Riigikogu juhatus”. Riigikogu.
- ↑ European Parliament (13 January 1983). „Resolution on the situation in Estonia, Latvia, Lithuania”. Official Journal of the European Communities C 42/78. "whereas the Soviet annexias of the three Baltic States still has not been formally recognized by most European States and the USA, Canada, the United Kingdom, Australia and the Vatican still adhere to the concept of the Baltic States".
- ↑ Raun, Toivo (2001). Estonia and the Estonians. Hoover Press. str. 163. ISBN 978-0-8179-2852-0.
- ↑ Resistance! Occupied Europe and Its Defiance of Hitler (Paperback) by Dave Lande on Page 200 ISBN 0-7603-0745-8
- ↑ The Baltic States: The National Self-Determination of Estonia, Latvia and Lithuania. Graham Smith p.91 ISBN 0-312-16192-1
- ↑ Smith, David James (2001). Estonia: Independence and European Integration. Routledge. str. 36. ISBN 978-0-415-26728-1.
- ↑ Miljan, Toivo (2004). Historical Dictionary of Estonia. Scarecrow Press. str. 21. ISBN 978-0-8108-4904-4.
- ↑ L. Mälksoo, Professor Uluots, the Estonian Government in Exile and the Continuity of the Republic of Estonia in International Law, Nordic Journal of International Law, Volume 69, Number 3 / March, 2000
- ↑ Chronology Arhivirano 9 June 2007 na Wayback Machine-u at the EIHC
- ↑ By Royal Institute of International Affairs. Information Dept. Published 1945
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2022-05-16. Pristupljeno 2022-03-30.
Vanjske veze
- Vestlusi professor Uluotsaga praeguse olukorra kohta – Postimees.ee
- Jüri Uluotsast riik.ee veebilehel
- "Eesti muistsest riiklikust ja ühiskondlikust korrast" Arhivirano 2015-06-26 na Wayback Machine-u Looming, nr. 6/1932
- "Jüri Uluots ja õiguslik järjepidevus"[mrtav link] Eesti Ekspress, 31. jaanuar 2005
- JÜRI ULUOTSA ÜLESKUTSE (Esinemine raadios 17. augustil 1944. Ajaleht Uus Elu, 20. august 1944)
- p
- r
- u
- Italik označava vršitelja dužnosti (v.d.) ili privremenog premijera
- Konstantin Päts (1918–1919)
- Otto August Strandman (1919)
- Jaan Tõnisson (1919–1920)
- Ado Birk (1920)
- Jaan Tõnisson (1920)
- Ants Piip (1920)
- Konstantin Päts (1934–1937)
- Kaarel Eenpalu1 (1938–1939)
- Jüri Uluots2 (1939–1940/1944)
- Okupacija / Johannes Vares2 (1940–1944)
- Otto Tief (1944)
(1940–1992)
Predsjednik Prezidija (1940–1990) |
|
|---|---|
Predsjednik vlade u egzilu (1944–1990) |
|
- Edgar Savisaar (1990–1992)
- Tiit Vähi (1992)
- Mart Laar (1992–1994)
- Andres Tarand (1994–1995)
- Tiit Vähi (1995–1997)
- Mart Siimann (1997–1999)
- Mart Laar (1999–2002)
- Siim Kallas (2002–2003)
- Juhan Parts (2003–2005)
- Andrus Ansip (2005–2014)
- Taavi Rõivas (2014–2016)
- Jüri Ratas (2016–2021)
- Kaja Kallas (2021–danas)
- 1 Eenpalu je od 24. travnja do 9. svibnja 1938. godine bio v.d. premijera.
- 2 Nakon prve sovjetske okupacije, Moskva je smijenila Uluotsa te na čelo nove vlade postavila Varesa, koji je de iure ostao "sovjetski estonski" premijer do 1946. godine. Estonija danas ne priznaje Varesa kao premijera te smatra da je Uluots nastavio obnašati tu funkciju sve do 1944. godine.
