Jezici Evrope

Većina jezika Evrope pripada indoevropskim jezicima. Drugi po redu slijede ugrofinski jezici a nakon njih ostale skupine.

Od priznatih jezika Evrope njihov broj po državama iznosi: Albanija (7; ukupno 7), Andora (3; ukupno 5), Austrija (9; ukupno 20), Belgija (10; ukupno 29), Bjelorusija (2; ukupno 11), Bosna i Hercegovina (4; ukupno 8), Bugarska (11; ukupno 16), Crna Gora (4; ukupno 4), Češka (10; ukupno 20), Danska (7; ukupno 13), Estonija (2; ukupno 18), Finska (12; ukupno 23), Francuska (23; ukupno 62), Gibraltar (2; ukupno 3), Grčka (14; ukupno 24), Hrvatska (7; ukupno 22), Irska (5; ukupno 5), Island (2; ukupno 2), Italija (33; ukupno 42), Latvija (5; ukupno 13), Lihtenštajn (3; ukupno 4), Litva (4; ukupno 12), Luksemburg (3; ukupno 6), Mađarska (9; ukupno 17), Makedonija (9; ukupno 10), Malta (4; ukupno 4), Moldavija (5; ukupno 13), Nizozemska (15; ukupno 38), Norveška (10; ukupno 20), Njemačka (27; ukupno 69), Poljska (14; ukupno 20), Portugal (8; ukupno 9), Rumunjska (15; ukupno 23), Rusija (evropska Rusija 60, za dva je nepoznat broj govornika; cijela Rusija 100; ukupno 123), San Marino (2; ukupno 2), Slovačka (10; ukupno 13), Slovenija (4; ukupno 10), Srbija (14; ukupno 21), Španjolska (14; ukupnoo 21), Švedska (12; ukupno 30), Švicarska (12; ukupno 26), Turska (evropska Turska 12, za jedan nije poznat nijedan govornika; cijela Turska 34, ukupno 45), Ujedinjeno Kraljevstvo (12; ukupno 56), Ukrajina (13; ukupno 42), Vatikan (1; ukupno 1)^[1].

Altajski jezici

Mongolski jezici

kalmički

Turkijski jezici

Bugarski jezici

čuvaški

Ogurski jezici

azerski
gagauski
turski

Kipčak jezici

krimski tatarski
karačaj-Balkarski
karaimski
kazački
kumički
nogajski
tatarski
urumski

Baskijski

Baskijski jezik je izolirani jezik na sjeveru Pirinejskog poluotoka, i kao takav nije povezan s niti jednim od svih navedenih jezika.

Ugrofinski jezici

Ugrofinski jezici su podporodica uraskih jezika.

estonski
finski
mađarski
ingrijski
karelijski
kantijski
komski
livonijski
mansi
marijski
mordvinski
permski
sami jezici:

inarski laponski
kildinski laponski
luleski laponski
sjeverni laponski
piteski laponski
skoltski laponski
južni laponski
terski laponski
umeski laponski

udmurtski
vepski
võro
votički

Sjeverni kavkaski jezici

Sjeverozapadni kavkaski jezici

abazinski
abhaski
adigejski
kabardinski

Sjeveroistočni kavkaski jezici

avarski
bats
čečenski
darginski
ingušetski
lakski
lezgijski
tabasaranski
cezijski
udi

Malteški

To jesemitski jezik koji se govori na Malti i povezan je s arapskim, ali se piše latiničnim pismom. Kao službeni jezik, njime govori najmanje stanovnika Evropske Unije.

Južni kavkaski jezici

gruzijski
lazijski
mingrelijski
svanski

Indoevropski jezici

Većina jezika Evrope su indoevropski jezici. Ova velika porodica jezika razvila se iz jezika koji se govorio tisućama godina prije, a stručno ga se naziva protoindoevropski jezik.

Albanski

Baltički jezici

kuronski
latgalijski
latvijski
litvanski
staropruski (izumro)
žemaitski (po nekima je narječje litvanskog)

Keltski jezici

Britonski

kornijski - oživljen
kambrijski - izumro
bretonski
velški

Galski

Germanski jezici

Sjeverni gremanski

zapadni (otočni) skandinavijski
- islandski
- ferojski
- norn (izumro)
istočni (kontinentalni) skandinavijski
- danski
- norveški (Norveški Bokmål)
- švedski

Zapadni germanski

visokonjemački jezici
- standardni njemački jezik (Hochdeutsch)
- središnji njemački
  - istočni središnji njemački
  - zapadni središnji njemački
    - luksemburški
- gornjonjemački
  - alemanski
    - alzaški
    - hutteritski ("Tirolski")
  - austro-bavarski
  - jidiš
nisko frankonijski jezici
- afrikaans
- nizozemski
  - limburški
niskonjemački jezici
- zapadni niskonjemački
- istočni niskonjemački
  - plautdietsch (mennonitski niskonjemački)
anglo-frizijski jezici
- frizijski
  - zapadni frizijski
  - saterlandski frizijski (istočni frizijski)
  - sjeverni frizijski
- anglijski jezici
  - engleski
  - škotski engleski (scots)
  - zapadnoindijski engleski
  - yola (izumro u 19. stoljeću)
  - tok pisin
  - hiberno-engleski
  - shelta (pomješan s irskim)

istočni germanski

gotski (izumro)
burgundijski (extinct)
krimski gotski (izumro u 19. stoljeću])
lombardijski (izumro)
vandalski (izumro)

Grčki

Italički

Latinski

Romanski jezici

Romanski jezici su nastali iz vulgarnog latinskog jezika koji se govorio diljem Rimskog carstva.

Iberoromanski jezici i dijalekti

aragonski
asturski
- mirandski
katalonski
- istočni katalonski
  - alguerški
  - balearski
  - središnji katalonski
  - sjeverni katalonski
- zapadni katalonski
  - sjeverozapadni katalonski
  - valencijski
fala (Extremadura)
galicijski
- eonavijski (galicijsko narječje s tragovoma asturijskog)
ladino
mozarabski jezik (izumro)
portugalski
portuñol
španjolski jezik
- estramadurski jezik
- aljama

Galoromanski jezici

frankoprovansalski
langue d'oïl
- burgundijski
- champenois
- Franc-Comtois
- francuski
  - belgijski francuski
  - švicarski francuski
- gallo
- lorrain
- normanski
  - jèrriais
  - dgèrnésiais
- pikardijski
- Poitevin-Saintongeais
- valonski
okcitanski
- gaskonjski
  - Aranese
- Auvergnat
- Languedocien
- Limousin
- provansalski
  - šuadit (judeo-provansalski) (izumro 1977)

Italoromanski jezici

korzikanski
dalmatski
- istriotski
talijanski
- emilijano-romanjolo
- judeotalijanski
- ligurski
  - monegaški
- lombardski
- napuljski
- pijemontski
sardinski jezici
- kampidanski
- galurski
- logudorski
- sasarski
sicilijanski
venecijanski

Retoromanski jezici

furlanski
ladinski
romanš

Istočnoromanski jezici

rumunjski (dako-rumunjski)
makedorumunjski jezik
istrorumunjski
meglenski

Slavenski jezici

Zapadnoslavenski jezici

češki
kašupski
poljski
polapski (izumro)
pomeranijski (izumro)
slovinački
lužičkosrpski
- donjolužičkosrpski
- gornjolužičkosrpski

Istočnoslavenski jezici

bjeloruski
ruski
rusinski
- karpatski rusinski(rutenijski)
- panonsko rusinski (rusnački)
ukrajinski

Južnoslavenski jezici

Historija pisama

Pisani sustav u Evropi temelji se na fonografsko-abecednom načelu. Njegov izvor je sjevernosemitski(2000-1700 pr.Kr.), zatim prenesen u Evropu preko Grka i od tamo predstavljen Rimljanima u 6. stoljeću pr.Kr. Latinski se alfabet razvio na nekoliko načina. U srednjem vijeku, karolinška minuskula bila je najvažnija varijacija latinskog pisma. Iz nje su se razvile dvije grane : gotička koja se upotrebljavala u Njemačkoj i talijansko-antičko-latinska koja se i danas upotrebljava. ( U Irskoj se upotrebljava i posebni irski tip.)

Neke nacije Evrope su i prije toga razvile svoja vlastita pisma, npr. Germani su upotrebljavali rune (3.do 17. st.).

Jezici po evropskim državama :

1. Albanija (7; ukupno 7): gegijski jezik (1,800.000; 2007.), toskijski jezik (2,900.000; 1989.), vlaški romski (60.000; 1991), makedorumunjski (10.000; Salminen 1993), srpski (točnije crnogorski koji još nije priznat; 297.000; 2007).), makedonski (150.000), grčki (60.000; 1989)^[2]

2. Andora (3; ukupno 5): katalonski (31.000; 1990.), francuski (2.400; 1986.), španjolski (24.600; 1986.)^[3].

3. Austrija (9; ukupno 20),

4. Belgija (10; ukupno 29),

5. Bjelorusija (2; ukupno 11),

Bosna i Hercegovina (4; ukupno 8),

Bugarska (11; ukupno 16),

Crna Gora (4; ukupno 4),

Češka (10; ukupno 20),

Danska (7; ukupno 13),

Estonija (2; ukupno 18),

Finska (12; ukupno 23),

Francuska (23; ukupno 62),