José Ortega y Gasset

José Ortega y Gasset
XX. vijek
Zapadna filozofija
Biografske informacije
Rođenje	9. svibnja 1883. Madrid, Španjolska
Smrt	18. listopada 1955. Madrid, Španjolska
Državljanstvo	španjolsko
Rodbina	José Ortega Munilla (otac) Dolores Gasset (majka) Eduardo Gasset y Artime (djed)
Obrazovanje
Školovanje	Univerzitet Deusto Sveučilište Complutense u Madridu
Alma mater	Sveučilište Complutense u Madridu
Zanimanje	filozof, pisac
Filozofija
Škola/Tradicija	perspektivizam, pragmatizam, vitalizam, historizam, egzistencijalizam
Glavni interesi	historija, razum, politika
Jezik	španjolski jezik
Znamenite ideje
"Yo soy yo y mi circunstancia" "Razón vital"
Glavna djela
España invertebrada (1921) La rebelión de las masas (1930) Toward a Philosophy of History (1941)
Inspiracija
Od Hermann Cohen, Paul Natorp, Friedrich Nietzsche, Max Scheler, C. S. Peirce,[1] Edmund Husserl
Na Martin Heidegger, Julián Marías, María Zambrano, Antonio Machado, Mario Vargas Llosa, José Antonio Primo de Rivera, Alain de Benoist, José Gaos, Xavier Zubiri, Generation of '27, Graham Harman, Olavo de Carvalho
Citati
"Ja sam ja i svoja okolnost i ako ju ne sačuvam, neću sačuvati sebe." "Ali ja sam već odavno naučio, kao mjeru elementarne higijene, da budem na oprezu kada netko citira Pascala."

José Ortega y Gasset (Madrid, 9. svibnja 1883. – Madrid, 18. listopada 1955.) je bio španjolski liberalni filozof i esejist. Djelovao je tokom prve polovice XX. vijeka, u periodu kada je Španjolska vrludala između monarhije, republikanizma i diktature. Njegova je filozofija opisivana kao "filozofija života", koja je "sadržavala davno skrivene početke u pragmatičnoj metafizici inspiriranom Williamom Jamesom i s generalnom metodom preuzetom iz realističkom fenomenologijom koja je imitirala Edmunda Husserla, koja je služila kako njegovom proto-egzistencijalizmu (prije Martina Heideggera) tako i njegovom realističkom historicizmu, koji je uspoređivan i s Wilhelmom Diltheyjem i Bendettom Croceom."

Biografija

José Ortega y Gasset je rođen 9. svibnja 1883. u Madridu. Njegov otac, José Ortega Munilla, bio je urednik novina El Imparcial, koje su pripadale obitelji njegove majke, Dolores Gasset. Ortegina obitelj je pripadala liberalnoj i obrazovanoj španjolskoj buržoaziji; liberalna tradicija i novinarski angažman su imali značajan utjecaj na Ortegin kasniji politički aktivizam.

Školovanje je započeo kod isusovaca u Málagi, nakon čega je prvo upisao Univerzitet Duesto u Bilbau, a onda i Fakultet filozofije i književnosti pri Centralnom univerzitetu u Madridu, gdje je doktorirao filozofiju. Od 1905. do 1907. je nastavio obrazovanje u Njemačkoj - Leipzigu, Nürnbergu, Kölnu, Berlinu i posebno Marburgu, gdje su snažan utjecaj na njega izvršili neokantovci Hermann Cohen i Paul Natorp. Po povratku u Španjolsku 1908. godine postao je profesor psihologije, logike i etike u školi Escuela Superior del Magisterio de Madrid, a u listopadu 1910. i redovni profesor metafizike na Complutenseu, popunivši mjesto koje je ranije držao Nicolás Salmerón y Alonso.

Tokom 1917. počeo je pisati za novine El Sol, gdje je, u formi nekoliko eseja, objavio svoja kapitalna djela - España invertebrada (sh. Beskičmena Španjolska, 1921.) i La rebelión de las masas (sh. Pobuna masa, 1930.). Potonje djelo mu je donijelo svjetsku slavu.

Godine 1923. godine osnovao je časopis Revista de Occidente, čiji je voditelj bio do 1936. godine. Časopis je poticao prijevod i komentare najvažnijih autora i tendencija u suvremenoj filozofiji, među kojima su se našli Oswald Spengler, Johan Huizinga, Edmund Husserl, Georg Simmel, Jakob von Uexküll, Heinz Heimsoeth, Franz Brentano, Hans Driesch, Ernst Müller, Alexander Pfänder i Bertrand Russell.

Tokom Druge Republike, Ortega je izabran u Kongres poslanika kao predstavnik provincije León. U parlamentu je predvodio skupinu intelektualaca znanu kao La Agrupación al servicio de la república (sh. Grupa u službi republike), međutim ubrzo je napustio aktivnu politiku, razočaran iskustvima koje je stekao.

Kada je započeo Španjolski građanski rat, Ortega je napustio Španjolsku te je nekoliko godina bio u egzilu, prvo u Parizu i Nizozemskoj, a onda i u Buenos Airesu, vrativši se u Europu tek 1942. godine. Do sredine 1945. se smjestio u Portugalu te je postepeno počeo odlaziti u Španjolsku na kratke posjete. Godine 1948. vratio se u Madrid gdje je oformio Institut za društvene znanosti, na kojemu je i predavao. Tokom posljednjih godina života je dosta putovao, posebice u Njemačku. Umro je 1955. godine u Madridu.

Djela

Većina Orteginih djela zapravo su predavanja koja je održao i koja su uglavnom objavljivana naknadno, nekad i posthumno. Ovaj popis nastoji prikazati djela kronološkim redom kako su napisana ili nastajala, a ne kada su objavljivana:

• Meditaciones del Quijote (sh. Meditacije o Quijoteu, 1914.)
• Vieja y nueva política (sh. Stara i nova politika, 1914.)
• Investigaciones psicológicas (sh. Psihološka istraživanja, predavanje održano tokom 1915–16., a tiskano 1982.)
• Personas, obras, cosas (sh. Ljudi, djela, stvari, članci i eseji napisani u periodu od 1904. do 1912.: "Renan", "Adán en el Paraíso" /sh. "Adam u raju"/, "La pedagogía social como programa político" /sh. "Društvena pedagogija kao politički program"/, "Problemas culturales" /sh. "Kulturološki problemi"/, i dr., objavljeni 1916.)
• El Espectador (sh. Gledatelj, 8 tomova objavljenih od 1916. do 1934.)
• España invertebrada (sh. Beskičmena Španjolska, 1921.)
• El tema de nuestro tiempo (sh. Tema našeg vremena, 1923.)
• Las Atlántidas (sh. Atlantide, 1924.)
• La deshumanización del arte e Ideas sobre la novela (sh. Dehumanizacija umjetnosti i Ideje o romanu, 1925.)
• Espíritu de la letra (sh. Duh pisma 1927.)
• Mirabeau o el político (sh. Mirabeau, ili političar, 1928. – 1929.)
• ¿Qué es filosofía? (sh. Što je filozofija?, predavanja održana 1928. – 1929., posthumno objavljena 1957.)
• Kant (1929–31.)
• ¿Qué es conocimiento? (sh. Što je znanje?, tiskano 1984., a pokriva predavanja iz 1929., 1930. i 1931. naslovljena: "Vida como ejecución (El ser ejecutivo)" /sh. "Život kao izvšenje (Izvršno biće)"/, "Sobre la realidad radical" /sh. "O radikalnoj stvarnosti"/ i "¿Qué es la vida?" /sh. "Što je život?"/)
• La rebelión de las masas (sh. Pobuna masa, 1930.)
• Rectificación de la República; La redención de las provincias y la decencia nacional (sh. Ispravljanje Republike: Iskupljenje provincija i nacionalne pristojnosti, 1931.)
• Goethe desde dentro (sh. Goethe iznutra, 1932.)
• Unas lecciones de metafísica (sh. Neke lekcije iz metafizike, predavanja održana 1932–33., objavljena 1966.)
• En torno a Galileo (sh. O Galileu, predavanje održano 1933–34.; dijelovi su objavljeni 1942. pod naslovom "Esquema de las crisis" /sh. "Nacrt kriza"/)
• Prólogo para alemanes (sh. Prolog za Nijemce, prolog trećem njemačkom izdanju djela El tema de nuestro tiempo. Ortega je osobno spriječio objavljivanje djela "zbog događaja u Münchenu 1934.". Prolog je konačno objavljen, na španjolskom, 1958.)
• History as a System (sh. Historija kao sustav, premijerno objavljeno na engleskom 1935. godine; španjolska vezija naslovljena Historia como sistema, iz 1941. godine, sadži i esej "El Imperio romano" /sh. "Rimsko Carstvo").
• Ensimismamiento y alteración. Meditación de la técnica. (sh. Suočavanje sa samim sobom i izmjenjivanje. Meditacija o tehnici, 1939.)
• Ideas y creencias (sh. Ideje i vjevoranja: O historijskom razumu, predavanje održano u Buenos Airesu 1940. godine, objavljeno 1979. godine zajedno s djelom Sobre la razón histórica)
• Teoría de Andalucía y otros ensayos • Guillermo Dilthey y la idea de vida (sh. Teorija o Andaluziji i drugi eseji: Wilhelm Dilthey i ideja života, 1942.)
• Sobre la razón histórica (sh. O historijskom razumu, predavanje održano u Lisabonu 1944. godine, objavljeno 1979. zajedno s Ideas y Crencias)
• Prólogo a un Tratado de Montería (sh. Predgovor raspravi o lovu, napisano kao predgovor djelu grofa Ybesa objavljenom 1944.)
• Idea del teatro. Una abreviatura (sh. Ideja teatra. Skraćena verzija, predavanje održano u Lisabonu i Madridu 1946. godine; objavljeno 1958., La Revista Nacional de educación br. 62 sadrži verziju održanu u Madridu)
• La Idea de principio en Leibniz y la evolución de la teoría deductiva (sh. Ideja o načelu kod Leibniza i evolucija deduktivne teorije, 1947., objavljeno 1958.)
• Una interpretación de la historia universal. En torno a Toynbee (sh. Interpretacija univerzalne historije. O Toynbeeju, 1948., objavljeno 1960.)
• Meditación de Europa (sh. Meditacija o Europi, predavanje održano u Berlinu 1949. godine pod latinskim naslovom De Europa meditatio quaedam. Objavljeno 1960. godine zajedno s drugim neobjavljenim djelima)
• El hombre y la gente (sh. Čovjek i ljudi, predavanje održano 1949. – 1950. na Institutu za društvene znanosti, objavljeno 1957.)
• Papeles sobre Velázquez y Goya (sh. Radovi o Velázquezu i Goyji, 1950.)
• Pasado y porvenir para el hombre actual (sh. Prošlost i budućnost čovjeka današnjice, objavljeno 1962., a sadrži seriju predavanja održanih u Njemačkoj, Švicarskoj i Engleskoj u periodu od 1951. do 1954. godine, objavljenih zajedno s komentarom Platonove Gozbe.)
• Goya (1958.)
• Velázquez (1959.)
• Origen y epílogo de la filosofía (sh. Nastanak i epilog filozofije, 1960.)
• La caza y los toros (sh. Lov i bikovi, 1960.)
• Meditations on Hunting (na engleski preveo Howard B. West, 1972.)

Reference

Vanjske poveznice

José Ortega y Gasset na Wikimedijinoj ostavi

• Online English Edition of Revolt of the Masses Arhivirano 2008-08-22 na Wayback Machine-u
• A Bibliography of Works in English By and About José Ortega y Gasset
• Fundación José Ortega y Gasset Spain
• Fundación José Ortega y Gasset Argentina
• Holmes, Oliver, "José Ortega y Gasset", The Stanford Encyclopedia of Philosophy (Summer 2011 Edition), Edward N. Zalta (ed.).