Kelp

Kelp

Naučna klasifikacija
Carstvo:	Chromalveolata
Koljeno:	Heterokontophyta
Razred:	Phaeophyceae
Red:	Laminariales Migula, 1909.^[1]

Kelpi (lat. Laminariales) su red velikih smeđih algi, koje žive u podvodnim "šumama" u plitkim dijelovima oceana.

Organizmi zahtjevaju vodu bogatu hranjivim tvarima, na temperaturi između 6 i 14 °C. Poznati su po velikoj brzini rasta; rodovi Macrocystis i Nereocystis mogu narasti i do 50 centimetara dnevno, pa dosegnu konačnu veličinu od 30 do 80 metara.^[2]

Morfologija

Kod većine kelpa talus se sastoji od listolikih struktura, koje se šire sa "stabljike". Sustav malih korijenčića omogućuje kelpu da se pričvrsti za oceansku podlogu. Američke vrste, kao što je Nereocystis lueteana, sadrže mjehuriće ispunjene zrakom (pneumatociste), koji se nalaze na početku listova blizu stabljike. Oni uspravljaju stabljiku kelpa prema površini.

Rast i razmnožavanje

Kelp počinje rasti u podnožju meristema, gdje se listovi i stabljika sastaju. Rast može biti ograničen djelovanjem ježinaca. Životni ciklus kelpa uključuje stadije diploidnog sporofita i haploidnog gametofita. Haploidna faza počinje kada zreli organizam otpusti velik broj spora, koje klijaju, pa postanu muški ili ženski gametofit. Iz spolnog razmnožavanja proizlazi stadij diploidnog sporofita, koji se razvija u zrelu jedinku.

Zaštita

Čovjek može dosta utjecati na degradaciju šuma kelpa. Prekomjerni ribolov u ekosustavima u blizini obale dovodi do prevelikog porasta populacija biljojednih životinja. To lako može dovesti do toga da šuma kelpa postane gola zemlja s vrlo malim brojem živih vrsta.^[3] Osim prekomjernog lova, velike prijetnje staništima ovih algi su zagađenje vode, skupljanje kelpa, klimatske promjene i invazivne vrste.^[4]

Galerija

Ecklonia cava
Saccharina latissima, Laminaria digitata i Laminaria hyperborea
Saccharina latissima
Macrocystis pyrifera
Laminaria hyperborea

Izvori

↑ Migula, W. (1909). Kryptogamen-Flora von Deutschland, Deutsch-Österreich und der Schweiz. Band II. Algen. 2. Teil. Rhodophyceae, Phaeophyceae, Characeae. Gera: Verlag Friedriech von Zezschwitz. str. i-iv, 1–382, 122 (41 col.) pls.
↑ Thomas, D. 2002. Seaweeds. The Natural History Museum, London, p. 15. ISBN 0-565-09175-1
↑ Sala, E., C.F. Bourdouresque and M. Harmelin-Vivien. 1998. Fishing, trophic cascades, and the structure of algal assemblages: evaluation of an old but untested paradigm. Oikos 82: 425-439.
↑ Steneck, R.S., M.H. Graham, B.J. Bourque, D. Corbett, J.M. Erlandson, J.A. Estes and M.J. Tegner. 2002. Kelp forest ecosystems: biodiversity, stability, resilience and future. Environmental Conservation 29: 436-459.