Kiži

Kiži (`ru`) Ки́жи
Lokacija Kižija
Podaci
Lokacija	Onega
Koordinate	62°3′59″N, 35°14′16″E
Država	Rusija
Glavno naselje	Pogost Kiži
Površina	5,0 km²

Panorama Kižija

Kiži (ruski: Кижи, karelijski jezik: Kiži) je otok u Onješkom jezeru u ruskoj republici Kareliji, Medvježegorska oblast. Otok ima duguljasti oblik duljine oko 6 i širine 1 kilometar, a nalazi se oko 68 km od prijestolnice Karelije, Petrozavodska.

Historija

Ime mu potječe od stare karelijske riječi kižat što bi značilo "sastati se", ili kižansuari - "otok igara"^[1]. Na otoku su postajala naselja još od 14. stoljeća jer se nalazio na važnom putu koji je povezivao Novgorod s Bijelim morem. U ranom 16. stoljeću, u upravnom i župnom središtu (pogost) izgrađene su dvije glavne crkve i toranj, a u 17. stoljeću otok je bio važno obrambena postaja prema Šveđanima i Poljacima.

Iako je stanovništvo ruralno, u 18. stoljeću je bilo primorano pomagati u iskapanju i obradi željeza u lokalnim željezarama. To je dovelo do Kiškog ustanka od 1769.-71. godine koji je silom ugašen, a njihove vođe su prognane u Sibir, ali je zaustavljena nasilna regrutacija seljana za potrebe industrije.

Većina naselja je nestala na otoku do 1950-ih, a bila su ostala samo pojedine farme. Tada su iz raznih dijelova Karelije na otok prebačene mnoge drvene građevine kako bi se sačuvale na jednom mjestu. Danas je cijeli otok pretvoren u Muzej na otvorenom u kojemu se nalazi više od 80 povijesnih drvenih građevina^[2]. Najslavniji od njih, Kiži Pogost, je 1990. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi zbog svoje dugotrajnosti i ljepote usprkos isključivo drvene građe od koje je izgrađen.

Znamenitosti

Pogost Kiži
Svjetska baština – UNESCO

Rusija
Registriran:	1990. (14. zasjedanje)
Vrsta:	Kulturno dobro
Mjerilo:	i, iv, v
Ugroženost:	-
Referenca:	UNESCO

Najraniji spomen crkava na otoku Kiži su iz 1563. godine koji navode raniji opis dvije drvene crkve s tornjem na južnom dijelu otoka iz 1496. godine. te prve crkve su imale piramidalne krovovoe, ali su izgorjele u požaru u 17. stoljeću.

Prva crkva koja je podignuta poslije požara, i najstarija na otoku, je Crkva posredovanja Bogorodice (церковь Покрова Богородицы) iz 1694. godine koja je bila u funkciji i grijana tijekom cijele godine. God. 1764., ona je obnovljena u danšnji oblik s devet kupola. Iznutra je ukrašena ikonama lokalnih umjetnika iz 17. i 18. stoljeća^[3].

Crkva Isusova Preobraženja (Церковь Преображения Господня) je izgrađena 1714. godine unutar palisadnih obrambenih zidina, a ubrzo je dodan i zvonik čime je završeno oblikovanje Pogosta. Crkva Preobraženja stoji na tri stuba, visoka je 37 metara i ima jedinstvene 22 lukovičaste kupole, zbog čega je često uspoređuju s Crkvom Vasilija Blaženika u Moskvi. U njoj se nalazi kolekcija ikonostasa iz raznih crkava^[4].

Najstarija crkva na otoku je Crkva Uskrsnuća sv. Lazara (1390.) koja je prenešena iz Manastira Murom u Pudožu. Mala crkva je pravokutna i visoka samo 3 metra u srednjem, višem dijelu s tornjićem; promjera je 9 x 3 m, i ima izvorni ikonostas od 17 ikona naslikanih od 16. do 18. stoljeća^[5].

Crkva Arhanđela Mihovila, prenešena iz sela Lelikozero, je izdužena s dvostrukim krovom iznad oltara, te tornjem s piramidalnim krovom iznad portala. Njen ikonostas ikona iz 17. i 18. stoljeća je smješten na dva stuba^[6].

Sve crkve su izgrađene na kamenim osnovama, bez dubokih temelja, od greda škotskog bora dugih od 3 do 5 metara i promjera oko 30 cm. Samo donošenje građe na otok je bio veliki poduhvat tog doba. Grede su sječene i oblikovane tako da se uklapaju jedna u drugu bez ćavala, na utor i zator. Ravni krovovi su prekriveni daskama od smreke, a kupole daskama od topole^[7].

Pogost Kiži
Kupole Crkve Preobraženja
Unutrašnjost crkve
Vjetrenjača i Kapela sv. Arhanđela Mihovila
Kapela sv. Arhanđela Mihovila

Izvori

↑ Kiži na Enciclopedia Britannica Posjećeno 9. veljače 2011.
↑ Informacije o muzeju (rus.) Posjećeno 9. veljače 2011.
↑ Kiži na Velikoj ruskoj enciklopediji (rus.) Posjećeno 9. veljače 2011.
↑ Crkva Preobraženja (rus.) Posjećeno 9. veljače 2011.
↑ Crkva Uskrsnuća sv. Lazara (rus.) Posjećeno 9. veljače 2011.
↑ Crkva Arhanđela Mihovila (rus.) Posjećeno 9. veljače 2011.
↑ William Minor, Unzipped souls: a jazz journey through the Soviet Union, 1995., Temple University Press. str. 142. ISBN 1-56639-324-8.