Manastir Mažići
- Za ostale upotrebe, v. Orahovica (razvrstavanje).
Mažići (Orahovica) | |
---|---|
Pogled na obnovljenu manastirsku crkvu | |
Osnovni podaci | |
Mesto: | Mažići, Opština Priboj SRB |
Vrsta spomenika: | Manastir |
Vreme nastanka: | XII vek |
Tip spomenika: | Spomenik kulture od velikog značaja |
Stepen zaštite: | |
Vlasnik: | Republika Srbija |
Nadležna ustanova za zaštitu: | Zavod za zaštitu spomenika kulture Kraljevo |
Nadležna institucija | |
Sedište: | |
Adresa: | |
Internet strana: | [http:// ] |
Vikimedija ostava ima multimedijalne fajlove vezane za Mažići (Orahovica) |
Mažići ili Orahovica (Orehovica,Mražić, crkva u Dabru) je srednjovekovni manastir koji se nalazi kod sela Mažići,14 km jugoistočno od Priboja i pripada eparhiji mileševskoj Srpske pravoslavne crkve. Nastao je u XII veku, ili tokom vladavine Stefana Nemanje ((1166)1168-1196) ili potiče iz prednemanjićkog doba[n 1]. Manastirski kompleks je u nekoliko navrata rušen i obnavljan, a trajno je napušten početkom XVIII veka[1]. Ćivot iz 1620. godine, koji je danas u Staroj crkvi u Sarajevu, nalazio se prvobotno u Mažićima.Arheološka istraživanja kompleksa su pokazala njegovu veliku starost kao kultnog mesta, nalazima iz praistorije, a među najznačajnije nalaze spadaju ostaci bolnice iz doba kralja Milutina (1282-1321), u kojoj su pronađeni srednjovekovni hirurški instrumenti.
Manastir Mažići se danas nalazi pod zaštitom Republike Srbije, kao spomenik kulture od velikog značaja[1], a početkom XXI veka je obnovljena manastirska crkva, dok radovi na obnovi čitavog kompleksa i dalje traju.
Istorijat kompleksa
Sama lokacija manastira predstavlja veoma staro kultno mesto. Tokom arheoloških istraživanja kompleksa, pronađene su praistorijske grobne humke iz bronzanog doba, rimski grobovi, kao i temelji crkve sa nekropolom (iz IX i X veka) oko nje. Na njima je, tokom XII veka podignut manastir Orahovica, koji se prvi put pominje početkom XIII veka, u Studeničkom tipiku i tada je spadao među najznačajnije u državi. Verovatno je stradao tokom provale Kumana, sredinom XIII veka, jer arhiepiskop Danilo II navodi da ga je obnovio kralj Milutin. Novo razaranje, manastir je doživeo 1667. godine, posle čega je iznova obnovljen i u izvorima se pominje 1683. godine i početkom XVIII veka, nakon čega je i trajno opusteo. U periodu od 1999. do 2001. godine obavljena su opsežna arheološka istraživanja, tokom kojih su otkriveni ostaci manastirske crkve svetog Đorđa, konaka, kuhinje, trpezarije, podruma i bolnice.
Sama crkva (iz Milutinovog doba) je jednobrodne pravougaone osnove sa polukružnom apsidom, a dimenzije su joj 15 sa 6 metara, dok joj je kasnije dozidan narteks, kvadratne osnove. Njeni zidovi, pravljeni od pritesanog kamena bez tragova maltera, bili su sačuvani do visine od oko 2 metra, a najverovatnije je imala i kupolu, koja je počivala na 4 jaka pilastra, čiji su ostaci bili očuvani u njenom središtu.
Početkom XXI veka, manastirska crkva je rekonstruisana, prema nacrtima Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, baziranim na njenim ostacima.
Napomene
- ↑ Manastir se prvi put pominje u Studeničkom tipiku, sa početka XIII veka (1207-1215), za čiji se sadržaj smatra da je napravljen još u XII veku, u doba podizanja manastira Studenice. Pored Mažića, nisu poznati ktitori još dva manastira pomenuta u tipiku (Sveta Bogorodica Gradačka i Sveti Nikola u Dabru).
Povezano
- Mažići
- Manastir Banja
Reference
Literatura
- Vasilije Marković, „Pravoslavno monaštvo i manastiri u srednjovekovnoj Srbiji“ (prvo izdanje), Sremski Karlovci, 1920. (str. 66-67)
- Spomenici kulture u Srbiji: Mažići, ostaci manastira (sajt SANU) (sh) (en)
(iz knjige „Spomeničko nasleđe Srbije: nepokretna kulturna dobra od izuzetnog i od velikog značaja“, članak Mažići, manastir) - Manastir Mažići, otvaranje lobanja pod svećama Arhivirano 2011-09-05 na Wayback Machine-u
Spoljašnje veze
Portal Pravoslavlje |
- Manastir Mažići (www.pravoslavlje.nl) Arhivirano 2010-05-27 na Wayback Machine-u (sh)
- p
- r
- u
Bogorodica Ljeviška (Prizren) • Gračanica (Priština) • Bogorodica Trojeručica (Skoplje) • Serava (kod Skoplja) • Sveti Konstantin (Skoplje) • Sveti Đorđe (kod Kumanova) • Kraljeva crkva (Studenica) • Banjani (kod Skoplja) • Mažići (kod Priboja) • Banjska (kod Kosovske Mitrovice)
Zadužbine, van tadašnje Srbije, koje navodi Danilo II u „Žitijima kraljeva i arhiepiskopa srpskih“ :
Hilandar (Sveta Gora) • Vaznesenje Hristovo (Sveta Gora) • Prodrom (Carigrad) • Sveti Nikola (Solun) • Sveti Georgije (Solun) • Treskovac (kod Prilepa) • Sveti Georgije (kod Kičeva) • Sveta Katarina (Sinaj) • Kraljeva bolnica (Carigrad)
Ostale zadužbine u tadašnjoj Srbiji:
Bogorodica Odigitrija (Mušutište) • Sveti apostol Petar (Bijelo Polje) • Sveti Nikola (kod Skoplja) • Sveti Srđ i Vah (ušće Bojane) • Sveti Jovan (Svač)
Ostale zadužbine u van tadašnje Srbije:
Sveti arhangeli (Jerusalim) • Sveta Trojica (Solun) • Sveti Stefan (Sinaj) • Sveti Nikola (Bari)
Zadužbine koje mu pripisuju narodna predanja: