Mokranje

Mokranje
Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Borski
Opština Negotin
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 710
Geografija
Koordinate 44°09′17″N 22°32′23″E / 44.154833°N 22.539833°E / 44.154833; 22.539833
Nadmorska visina 90 m
Mokranje na mapi Srbije
Mokranje
Mokranje
Mokranje (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 19317
Pozivni broj 019
Registarska oznaka NG


Koordinate: 44° 09′ 17" SGŠ, 22° 32′ 23" IGD
Mokranje je naselje u Srbiji u opštini Negotin u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 710 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1140 stanovnika).

Demografija

U naselju Mokranje živi 617 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 49,5 godina (48,0 kod muškaraca i 50,9 kod žena). U naselju ima 245 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,90.

Mokranje je 1921. godine imalo 420 kuća i 1.922 stanovnika, 1948. – 466 kuća i 1.993 stanovnika, a 2002. godine 384 kuća i 726 stanovnika. Godine 2007. na privremenom radu u inostranstvu (uglavnom Nemačka i Švajcarska) iz ovog naselja je oko 450 stanovnika. Osnovna škola u naselju (osnovana 1867. godine) školske 2006/2007. godine imala je 22 učenika.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 1993 [1]
1953. 1908
1961. 1743
1971. 1409
1981. 1270
1991. 1140 869
2002. 1150 710
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
664 93.52%
Vlasi
  
15 2.11%
Rumuni
  
9 1.26%
Hrvati
  
1 0.14%
Slovenci
  
1 0.14%
nepoznato
  
8 1.12%


Stanovništvo prema polu i starosti [2]
m ž
? 3
  
  
3
80+ 13
  
  
15
75-79 27
  
  
37
70-74 24
  
  
50
65-69 33
  
  
40
60-64 21
  
  
36
55-59 20
  
  
18
50-54 31
  
  
25
45-49 24
  
  
20
40-44 15
  
  
15
35-39 17
  
  
11
30-34 18
  
  
21
25-29 25
  
  
26
20-24 13
  
  
9
15-19 13
  
  
12
10-14 7
  
  
12
5-9 14
  
  
17
0-4 12
  
  
13
prosek 48.0 50.9
Domaćinstva
Broj domaćinstava po popisima od 1948-2002.
Godina popisa 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2002.
Broj domaćinstava 466 454 442 403 337 307 245
Domaćinstva po broju članova po popisu od 2002.
Broj članova 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 i više Prosečan broj članova
Broj domaćinstava 65 59 42 27 29 17 2 4 - - 2.90
Domaćinstva
Broj domaćinstava po popisima od 1948-2002.
Godina popisa 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2002.
Broj domaćinstava 297 43 210 29 15 - 338
Domaćinstva po broju članova po popisu od 2002.
Broj članova 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 i više Prosečan broj članova
Broj domaćinstava 28 195 94 21 -
Stanovništvo prema delatnosti koju obavlja
Pol Ukupno Poljoprivreda, lov i šumarstvo Ribarstvo Vađenje rude i kamena Prerađivačka industrija Proizvodnja i snabdevanje... Građevinarstvo Trgovina Hoteli i restorani Saobraćaj, skladištenje i veze
Muški 141 107 - - 4 - 3 8 4 4
Ženski 76 68 - - - - - 5 1 -
Oba 217 175 - - 4 - 3 13 5 4
Pol Finansijsko posredovanje Nekretnine Državna uprava i odbrana Obrazovanje Zdravstveni i socijalni rad Ostale uslužne aktivnosti Privatna domaćinstva Eksteritorijalne organizacije i tela Nepoznato
Muški - - 4 1 - 3 - - 3
Ženski - - - 1 - - - - 1
Oba - - 4 2 - 3 - - 4

O selu

U selu su vršena arheološka istraživanja i pronađeni tragovi života stari 6 hiljada godina.[3]

Mokranje je ratarsko seosko naselje zbijenog tipa udaljeno 10 km južno od Negotina. Smešteno je na dolinskim stranama Sikolske (Mokranjske) reke, leve pritoke Timoka, s obe strane asfaltnog puta ka Negotinu. Površina atara 2.538 hektara.

Pripada starim naseljima. Navodi se u tursko doba kao jedno od naselja u hasu formiranom između 1491. i 1521. i kasnije (1530. – 34 kuće i 1586. – 23 kuće). Kroz istoriju se pominje više puta i beleži promenljivu naseljenost (1723-1725. kao Mokreni, 1783. godine većina kuća u njemu je „pod zemljom“ - „burdelji“, godine 1811. pominje se kao Mokranja, 1846. je imalo 188 kuća, a 1866. godine 266 kuća). Od 1900. do 1904. godine naselje se zvalo Milanovo, a nakon tog perioda Mokranje.

Današnje naselje objedinjuje tri male: Gornju, Srednju i Prekorečku malu, od kojih se jedan fizionomski deo u poslednjoj naziva Srbija. U naselju su između dva svetska rata živele sledeće familije: Gavrilovići i Dojčići (slava sv. Trifun), Genčići (slava sv. Nikola), Đurkići (slava sv. Trifun), Penići, Milojevići i Živulovići (slava sv. Nikola), Čoka (slava Petkovica), Gajdulovići (slava Petkovica), Giconji (slava sv. Arhanđeo), Trujkići, Gimešti i Stankovići (slava sv. Velika Gospojina), Čokulešti (slava Petkovica), Tijanići (slava sv. Arhanđeo), Petrovići (slava sv. Nikola), Stojkicoj (slava Petkovica), Belje, Jovanovići i Stojkočešti (slava sv. Arhanđeo), Truconji, Zorići, Nikolići i Niculovići (slava Petkovica), Kurije (slava sv. Arhanđeo), Maričići (slava sv. Arhanđeo), Kobilanovići i Niconji (slava Petkovica), B, cešti (slava Petkovica), Danilovići (slava sv. Nikola), Popovići i Vladevići (slava sv. Nikola), Vasilješti (slava sv. Nikola), Bikšironji (slava sv. Arhanđeo), Čobanići (slava Petkovica), Jončešti (slava sv. Nikola), Stankulovići (slava sv. Jovan), Kalinovići (slava Petkovica), Furnjige (slava Petkovica), Rotarovići, Buturovići ili Kostadinovići (slava Mitrovdan), Cretkonji (slava sv. Trifun), Prcojevići (slava sv. Nikola), Markovići i Petrovići (slava sv. Arhanđeo), Trajkovići (slava Petkovica), Andriješti (slava Petkovica), Paulješti (slava Mitrovdan), Carani (slava Petkovica), Beškuješti (slava sv. Arhanđeo), Jonašešti ili Petrovići (slava sv. Nikola), Oreo (slava Petkovica) i Surčel (slava Petkovica).

Seoska zavetina je Uskrs.

U naselju se nalazi pravoslavna crkva izgrađena 1872. godine, posvećena Svetoj Trojici. Stanovništvo Mokranja je pravoslavno, prilikom popisa nacionalno se izjašnjava kao srpsko i vlaško (starinačko i doseljeno). Antropo-geografskim i etnološkim izučavanjima svrstano je u vlaška naselja.

Zemljoradnička zadruga u Mokranju osnovana 1898. godine (obnovljena 1947. godine kao Zemljoradnička nabavno-prodajna zadruga), danas radi u sastavu zadruge u Negotinu. U Mokranju je od 1949. do 1953. godine radila i Seljačka radna zadruga „Stevan Mokranjac“. Električnu rasvetu naselje dobija 1952. godine, Dom kulture 1953. godine, telefonske veze 1977, a vodovod 1993. godine.

Reference

  1. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  2. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7
  3. Tragovi života od pre 6000 godina („Večernje novosti“, 22. oktobar 2013)

Literatura

  • Podatke o naseljima sakupio MIODRAG VELOJIĆ, dipl. geograf, radnik Istorijskog arhiva Negotin

Spoljašnje veze

Portal Srbija
  • Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)
  • Satelitska mapa (Wikimapia)
  • Gugl satelitska mapa (Maplandia)
  • Plan naselja na mapi (Mapquest)
  • p
  • r
  • u
Naseljena mesta opštine Negotin
Aleksandrovac • Braćevac • Brestovac • Bukovče • Veljkovo • Vidrovac • Vratna • Dupljane • Dušanovac • Jabukovac • Jasenica • Karbulovo • Kobišnica • Kovilovo • Mala Kamenica • Malajnica • Miloševo • Mihajlovac • Mokranje • Negotin • Plavna • PopovicaPrahovo • Radujevac • Rajac • RečkaRogljevo • Samarinovac • Sikole • Slatina • SmedovacSrbovoTamnič • Trnjane • UrovicaCrnomasnicaČubraŠarkamenŠtubik