Nacionalna oslobodilačka fronta Farabundo Marti

Nacionalna oslobodilačka fronta Farabundo Marti Frente Farabundo Martí para la Liberación Nacional


Lider	Óscar Ortiz generalni sekretar


Osnovana	10. oktobar 1980. ^[1]
Sedište	27 Calle Poniente, #1316. Colonia Layco, San Salvador, Salvador

Ideologija	Socijalizam

Nacionalna oslobodilačka fronta Farabundo Marti (španjolski: Frente Farabundo Martí para la Liberación Nacional, akronim: FMLN) je gerilska organizacija koja je postala legalna politička partija u Salvadoru na kraju građanskog rata - 1992. Krajem te iste dekade FMLN je postao jedna od istaknutijih političkih snaga u zemlji.^[1]

Historija

FMLN je osnovan 10. oktobra 1980. kao paravojno krilo Demokratske revolucionarne fronte (Frente Democrático Revolucionario; FDR), koalicije opozicionih političkih grupa koje je podržavala Kuba. Tokom 1980-ih njeni su članovi inicirali i sudjelovali u teškim borbama sa jedinicama salvadorske vojske i policije koje su s druge strane primale veliku pomoć od Sjedinjenih Američkih Država. U novembru 1989. FMLN je pokrenuo veliku ofenzivu na niz gradova u zemlji, uključujući i glavni grad San Salvador. Silina napada iznenadila je vojsku, ali nakon desetak dana intenzivnih borbi i neselektivnog bombardiranja San Salvadora od strane salvadorske avijacije, gerilci su bili prisiljeni na povlačenje.^[1]

Kako je tadašnji salvadorski predsjednik Alfredo Cristiani izgubio vjeru u sposobnost vojske da porazi FMLN, pa se primio posla da postigne dogovor. Na kraju tog procesa uz posredovanje Ujedinjenih naroda,- 16. januara 1992. potpisan je Mirovni sporazum u Ciudad de Méxicu, FMLN je razoružan i priznat kao legalna politička partija.^[1]

FMLN je održao svoju prvu skupštinu u septembru 1993., podržavši Rubéna Zamoru iz koalicije Demokratske konvergencije (Convergencia Democrática; CD) za predsjedničke izbore 1994. Zamora je u drugom krugu izbora izgubio od kandidata vladajućeg desnog Nacionalističkog republikanskog saveza (Alianza Republicana Nacionalista-Arena). Međutim je na istovremenim parlamentarnim izborima osvojio poprilično mandata.^[1]

FMLN je dobro prošao na parlamentarnim izborima 1997., osvojivši samo jedno mjesto manje od Arene. Ipak kada je došlo vrijeme da se izabere kandidat za predsjedničke izbore 1999., partija se podjelila na dvije frakcije, jedni su bili uz tvrdog marksistu a drugi za reformatora, pa su loše prošli. Na izborima 2000. FMLN je po prvi put osvojio veći broj mjesta u Nacionalnoj skupštini, ali njegovih 31 deputata nije bilo dovoljno za većinu u parlamentu od 84 člana. I na izborima 2003. FMLN je osvojio isti broj mandata. Karakteristika tih dva izbora bila je velika apstinencija (glasalo je manje 40 % birača) uz brojne nepravilnosti. Na izborima za predsjednika 2004., na koje je izašlo oko 2/3 birača s pravom glasa, Arenin kandidat, Antonio Saca, pobijedio je FMLN-ovog kandidata Schafika Jorge Hándala, bivšeg gerilskog komandanta. Arena je također osvojila najviše mjesta na parlamentarnim izborima 2006. godine.^[1]

FMLN je osvojio najviše mjesta na parlamentarnim izborima 2009., a na predsjedničkim izborima u martu 2009. i pobijedio, njihov kandidat Mauricio Funes je sa 51 % glasova i preuzeo dužnost u junu 2009. godine.^[1]