Nestor (mitologija)

Prema nekima,[1] na ovoj je vazi prikazana Hekameda kako priprema piće (kykeon) Nestoru; atička crvenofiguralna vaza, oko 490. pne., iz Vulcija.
Nestor sa sinovima prinosi žrtvu Posejdonu na obali kod Pila; atički crvenofiguraln vaza, oko 400–380. pne.

Nestor (starogrčki: Νέστωρ) bio je, u grčkoj mitologiji, dugovečni i mudri kralj Pila u Trifiliji na Peloponezu, najmlađi od dvanaestorice sinova kralja Neleja i Hloride.[2][3]

Mitologija

Porodica

Supruga Nestorova bila je Euridika (ili, prema drugima, Anaksabija, kći Kratijejeva), i ona mu je rodila Pisidiku, Polikastu, Perseja, Stratiha, Areta, Ehefrona, Pizistrata, Antiloha i Trasimeda.[4][5] Evstatije kaže da se Nestor posle Euridikine smrti oženio Anaksanijom, kćerkom Atrejevom i sestrom Agamemnonovom, no drugi izvori pričaju da je ta Anaksabija bila žena Strofijeva i majka Piladova.[3][6]

Mladost

Kad je Herakle napao Nelejevu zemlju i pobio njegove sinove, jedino je Nestor bio pošteđen, jer se u to vreme nije nalazio u Pilu, nego u Gereniji,[7][8][9] gradu koji se nalazio negde u Meseniji, pa ga možda zato Homer na neliko mesta naziva i Nestorom Gerenijskim (starogrčki: Νέστωρ Γερήνιος).[10] Neki kažu da je Nestor celo svoje detinjstvo proveo u Gereniji, da je tamo odrastao i da mu je vlast nad Mesenijom podario Herakle kad je osvojio Pil.[9][11] Uzvraćajući ovaj prijeteljski gest, Nestor je uveo običaj da se ljudi zaklinju Heraklom.[3] [12]

Nestor se u mladosti isticao u ratnoj veštini i tokom jednog rata s Arkađanima ubio je Ereutaliona.[13] U ratu s Eliđanima ubio je Itimoneja i uzeo im mnogo stoke.[14] Kad su nakon toga Eliđani opseli Trioesu, Nestor je krenuo na njih samo s pešadijom, bez pomoći očeve konjice, i odneo izvrsnu pobedu.[15] Kad je već bio u zrelim godinama[2] pomogao je Lapitima u borbi s kentaurima,[16] a spominje se i među lovcima na Kalidonskog vepra i kao učesnik u pohodu Argonauta.[17][18]

Trojanski rat

U mitu je Nestor najpoznatiji kao jedan od grčkih junaka u trojanskom ratu, u kome se istakao ne snagom, budući da je već bio vrlo star, nego svojim iskustvom i mudrošću.[2] Kad je, zajedno s Odisejem, nagovorio Ahileja i Patrokla da se priključe Grcima u pohodu na Troju, otplovio je sa svojim Piljanima i šezdeset brodova u Aziju.[19] Pod Trojom Nestor učestvuje u svim važnim događajima, kako u većanju Ahejaca, tako i na bojnom polju. Agamemnon se posredovanjem Nestora pomirio s Ahilejem, i nakon toga je mudrom starcu iskazivao veliko poštovanje i u bilo kakvoj teškoći obraćao se njemu za savet.[20] Uopšte uzev, Homer predstavlja Nestora kao mudrog, pravednog, hrabrog, vičnog ratnoj veštini, elokventnog i vrlo starog.[3] Navodno je vladao tokom tri prosečne ljudske generacije, pa su njegovi saveti i mudrost smatrani jednako vrednim kao da potiču osd samih bogova.[21][22] No, uprkos svojoj startosti, Nestor se pod Trojom istakao i u borbi, želeći da se bori s najstarijim Prijamovim sinom, a kasnije bira jednog od grčkih junaka da se bori u dvoboju s Hektorom.[2] Na bojnom polju posebno se isticao veštinom upravljanja konjima i ljudima raspoređenim u borbene redove.[3]

Nakon zauzeća Troje Nestor se bezbedno vratio u Grčku, zajedno s Menelajem i Diomedom, i stigao u Pil,[23] gde mu je Zevs podario bezbrižnu starost, koju je proveo okružen svojim mudrim i hrabrim sinovima.[24] Takvog ga je zatekao i Telemah kad je stigao u Pil da se raspita o sudbini svog oca, Odiseja, i tamo bio vrlo ljubazno primljen.

Grad Pil u Meseniji smatrao se Nestorovim gradom,[3] a u 20. veku tu je otkrivena palata iz mikenskog doba ("Nestorova palata"), u kojoj je nađen veliki broj pločica pisanih linearom B.[2] Kad je Pausanija posetio Pil u 2. veku nove ere, ljudi su mu tamo pokazali kuću u kojoj je, kako su verovali, nekada živeo Nestor.[25] U Meseninom hramu u Meseniji Nestor je na jednoj slici bio predstavljen s dva sina, a bio je prikazan i na jednoj Polignotovoj slici u riznici Kniđana u Delfima.[26]

Reference

  1. A. Dalby, Siren Feasts, London, 1966, str. 151, ISBN 0-415-15657-2
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Srejović & Cermanović-Kuzmanović 1989, s.v. Nestor
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 Schmitz 1867, s.v. Nestor (1)
  4. Homer, Odiseja, III, 413–416; III, 452, 464; XI, 285–197.
  5. Pseudo-Apolodor, Biblioteka, I, 9, 9.
  6. V. npr. Pausanija, Opis Helade, II, 29, 4.
  7. Homer, Ilijada, XI, 692.
  8. Pseudo-Apolodor, Biblioteka, II, 7, 3.
  9. 9,0 9,1 Pausanija, Opis Helade, III, 26, 8.
  10. Homer, Odiseja, III, 417.
  11. Pausanija, Opis Helade, II, 18, 7.
  12. Cf. Pausanija, Opis Helade, IV, 3, 1, gde se kaže da je Nestor prešao u Meseniju tek posle smrti Afarejevih sinova.
  13. Homer, Ilijada, IV, 319; VII, 133 sqq; XXIII, 630 sqq.
  14. Homer, Ilijada, XI, 670.
  15. Homer, Ilijada, XI, 706.
  16. Homer, Ilijada, I, 260 sqq.
  17. Ovidije, Metamorfoze, VIII, 313.
  18. Gaj Valerije Flak, Argonautica, I, 380.
  19. Homer, Ilijada, II, 591 sqq; XI, 767 sqq.
  20. Homer, Ilijada, II, 21; X, 18.
  21. Homer, Odiseja, III, 245.
  22. Homer, Ilijada, I, 250.
  23. Homer, Odiseja, III, 165.
  24. Homer, Odiseja, IV, 209–211.
  25. Pausanija, Opis Helade, IV, 36, 2.
  26. Pausanija, Opis Helade, IV, 31, 9; X, 25, 1 sqq.

Literatura

  • Schmitz, Leonhard (1867). „Nestor (1)”. u: Smith, William. Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology. 1. Boston. str. 21. 
  • Srejović, Dragoslav; Cermanović-Kuzmanović, Aleksandrina (1989). Rečnik grčke i rimske mitologije. Beograd: Srpska književna zadruga. 

Vanjske veze

Nestor (mitologija) na Wikimedijinoj ostavi