Paul Samuelson

Paul A. Samuelson (1997)

Paul A. Samuelson (15. maj 1915 – 13. decembar 2009) je bio jedan od najvećih ekonomista našeg doba. Mnogo hvaljen, ali isto tako i osporavan od strane neistomišljenika, poznat je u cijelom svijetu. Prvi je Amerikanac koji je dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju 1970. godine. Pisac mnogih djela od kojih je prvo značajnije "Foundations of Economic Analysis" (Osnove ekonomske analize) izašlo 1947. godine, i doprinijelo oživljavanju Neoklasične ekonomije, kao i uvođenju matematike u većem obimu u ekonomiju. Njegovo vjerovatno i najpoznatije djelo "Economics: An Introductory Analysis" (Ekonomija - uvodna analiza, 1948. godine) je najbolje prodavana knjiga s područja ekonomije u cijelom svijetu. Prevedena na više od 40 jezika, ta je knjiga doprinijela i "slomu centralističkih ekonomija", kako kaže sam Samuelson. Nakon 50 godina postojanja knjiga je prodana u preko milion primjeraka, doživjela je 15 izdanja, a zadnje se koristi kao udžbenik i na Ekonomskim fakultetima širom Bosne i Hercegovine. Pored ove dvije knjige Samuelson je objavio više djela od kojih ćemo neka nabrojati na kraju teksta.[1][2][3]

Profesor Samuelson je bio aktivan u mnogim organizacijama, između ostalog je bio i član Američke akademije nauka i umjetnosti, te član i bivši predsjednik (1951) Ekonometrijskog društva, a pored svog doktorata nosilac je još nekoliko titula počasnog doktora prestižnih univerziteta.

Biografija

Rođen je u Garyu, Indiana, SAD, 15. maja 1915. godine. 1935. godine diplomira na Univerzitetu u Čikagu, gdje se ističe kao briljantan student, da bi već godinu kasnije magistrirao na tom istom univerzitetu. Doktorira iz filozofije brani na Harwardu 1941. godine. Već od 1940. predavač je na MIT-u, a 1945. radi kao vanredni profesor predmeta – međunarodni ekonomski odnosi na Fletcherovoj školi prava i diplomatije. Redovni profesor na MIT-u postaje 1947. godine. Tu osniva čuveni postdiplomski studij ekonomije, koji postaje jedno od najmoćnijih ekonomskih odsjeka prošloga vijeka. Uskoro mu se, na tom studiju, pridružuje i R.M. Solow, koji piše neka djela zajedno s Samuelsonom i postaje njegov "saučesnik u zločinu".

Bio je i član mnogih odbora i grupa, a mi ćemo ih samo nabrojati, bez podrobnijeg upuštanja u analizu njegovog rada u njima.

Od 1941. do 1943. u Odboru je za upravljanje nacionalnim resursima (zadužen za planiranje nastavka pune zaposlenosti za vrijeme rata); u Odboru za ratnu proizvodnju i Uredu za ratnu mobilizaciju i obnovu tokom 1945. (ekonomski i opći plan); u Trezoru Sjedinjenih Američkih Država od 1945. od 1952.; u Uredu za proračun, 1952; u Savjetodavnoistraživackom odboru Komisije predsjednikovih državnih ciljeva (The Research Advisory Panel to the President's National Goals Commission), 1959 - 1960; u Savjetodavnom odboru za ekonomski razvoj (The ResearchAdvisory Board Committee for Economic Development), 1960. Bio je član Nacionalne grupe za ekonomsko obrazovanje (The National Task Forceon Economic Education), 1960 - 1961. i radio kao konsultant za Rand Corporation od 1949. Neslužbeni savjetnik Trezora Sjedinjenih Američkih Država i Odbora ekonomskih savjetnika (The Council of Economic Advisors). Bio je ekonomski savjetnik senatoru, kandidatu i kasnije izabranom predsjedniku John F. Kennedyu te je 1961. bio autor Izvještaja o stanju americke privrede (January 5, 1961. Samuelson Report on the State of the American Economy to President; Kennedy). 1965. odabran je za predsjednika Međunarodnog privrednog udruženja. Profesor Samuelson bio je aktivan u mnogim organizacijama. Bio je član Američke akademije nauka i umjetnosti, Američkog filozofskog udruženja i Britanske akademije; član i bivši predsjednik (1961) Medunarodnog privrednog udruženja; član i bivši predsjednik (1951) Ekonometrijskog društva. (Napomena – Popis organizacija kojih je Samuelson bio član prenijeli smo s hrvatske Wikipedie).

Dobitnik je Nobelove nagrade za ekonomiju 1970. U obrazloženju komiteta za dodjelu nagrade kao razlog dodjele nagrade se navodi: "Naučni rad kojim je razvio statičnu i dinamičnu ekonomsku teoriju i aktivno doprinio povećanju nivoa analize u ekonomskoj nauci".

Umro je 13. decembra 2009, u 94. godini.

Povezano

  • Spisak ekonomista

Bibliografija

  • Economics. 19th edition, 2009. ISBN 978-0-07-126383-2 (englisch)
    • Volkswirtschaftslehre. 3. Auflage, 2007. ISBN 978-3-636-03112-9 (deutsch)
  • Foundations of Economic Analysis, 2. Ed., 1982.
  • „Interactions between the Multiplier Analysis and the Principle of Acceleration.“ in Review of Economics and Statistics, S. 75–78, Mee 1939.
  • „International Trade and the Equalization of Factor Prices.“ in Economic Journal, Nr.58, Juni 1948, S. 163–84.
  • Samuelson P.-A., Dorfman Robert, Solow Robert, Linear Programming and Economic Activity, 1958.
  • „A Note on the Pure Theory of Consumers' Behavior.“ in Economica NS, Nr.5, Februar 1938, S. 61–71.
  • „The Pure Theory of Public Expenditure.“ in Review of Economics and Statistics, November 1954, S. 387–89

Reference

  1. Frost, Greg (Dec 13, 2009). „Nobel-winning economist Paul A. Samuelson dies at age 94”. MIT News.  "In a career that spanned seven decades, he transformed his field, influenced millions of students and turned MIT into an economics powerhouse"
  2. Parker, Randall E. (2002), Reflections on the Great Depression, Cheltenham: Edward Elgar, p. 25, ISBN 1-84376-335-4 
  3. Weinstein, Michael M. (December 13, 2009). „Paul A. Samuelson, Economist, Dies at 94”. New York Times. 

Literatura

  • Dixit, Avinash (2012), „Paul Samuelson's Legacy”, Annual Review of Economics (Annual Reviews) 4: 1–31, DOI:10.1146/annurev-economics-080511-110957 
  • Fischer, Stanley (1987), „Samuelson, Paul Anthony”, The New Palgrave: A Dictionary of Economics (London: Macmillan) 4: pp. 234–241, ISBN 0-935859-10-1 .
  • Silk, Leonard (1976), The Economists, New York: Basic Books, ISBN 0-465-01810-6 .
  • Sobel, Robert (1980), The Worldly Economists, New York: Free Press, ISBN 0-02-929780-X .
  • Fusfeld, Daniel R. (2002), „The Neoclassical Synthesis”, The Age of the Economist (9th izd.), Boston: Addison-Wesley, pp. 198–201, ISBN 0-321-08812-3 .

Vanjske veze

Paul Samuelson na Wikimedijinoj ostavi
  • Paul Samuelson na sajtu Mathematics Genealogy Project (en)
  • Biography at the Nobel e-Museum Arhivirano 2001-12-02 na Wayback Machine-u
  • 1970 Press Release, Nobel Prize in Economics
  • A History of Economic Thought biography Arhivirano 2004-08-06 na Wayback Machine-u
  • Paul Anthony Samuelson (1915–2009). Library of Economics and Liberty (2nd izd.). Liberty Fund. 2009. 
  • the scientific work through which he has developed static and dynamic economic theory and actively contributed to raising the level of analysis in economic science na sajtu Wayback Machine (arhivirano 27. oktobra 2009.).
  • Yale Honorand Biography Arhivirano 2007-10-14 na Wayback Machine-u
  • Nobel-winning economist Paul A. Samuelson dies at age 94
  • New York Times Obituary (14 December 2009)
  • Paul Samuelson – Daily Telegraph obituary
  • Paul Samuelson Memorial Session (January 4, 2010), American Economic Association meetings, Webcast links to remarks of: Robert Solow & Peter Diamond (after intro) in Part 1 Arhivirano 2010-11-19 na Wayback Machine-u (34 min.); Avinash Dixit, Robert C. Merton, James Poterba, & Robert Hall (including read remarks of Kenneth Arrow & Stanley Fischer) Part 2 Arhivirano 2010-11-19 na Wayback Machine-u (48 min.).
  • p
  • r
  • u
1969. – 1975.

1969. Ragnar Anton Kittil Frisch / Jan Tinbergen   1970. Paul Samuelson   1971. Simon Kuznets   1972. John Hicks / Kenneth Arrow   1973. Wassily Leontief   1974. Gunnar Myrdal / Friedrich Hayek   1975. Leonid Kantorovich / Tjalling Koopmans

1976. – 2000.

1976. Milton Friedman   1977. Bertil Ohlin / James Meade   1978. Herbert Simon   1979. Theodore Schultz / Arthur Lewis   1980. Lawrence Klein   1981. James Tobin   1982. George Stigler   1983. Gerard Debreu   1984. Richard Stone   1985. Franco Modigliani   1986. James Buchanan   1987. Robert Solow   1988. Maurice Allais   1989. Trygve Haavelmo   1990. Harry Markowitz / Merton Miller / William Sharpe   1991. Ronald Coase   1992. Gary Becker   1993. Robert Fogel i Douglass North   1994. Reinhard Selten / John Forbes Nash / John Harsanyi   1995. Robert Lucas   1996. James Mirrlees / William Vickrey   1997. Robert C. Merton / Myron Scholes   1998. Amartya Sen   1999. Robert Mundell   2000. James Heckman / Daniel McFadden

2001. – 2024.

2001. George A. Akerlof / Michael Spence / Joseph E. Stiglitz   2002. Daniel Kahneman / Vernon L. Smith   2003. Robert F. Engle / Clive W. J. Granger   2004. Finn E. Kydland / Edward C. Prescott   2005. Robert J. Aumann / Thomas C. Schelling   2006. Edmund S. Phelps   2007. Leonid Hurwicz / Eric Maskin / Roger Myerson   2008. Paul Krugman   2009. Elinor Ostrom / Oliver E. Williamson   2010. Peter A. Diamond / Dale T. Mortensen / Christopher A. Pissarides   2011. Thomas J. Sargent / Christopher A. Sims   2012. Alvin E. Roth / Lloyd Shapley   2013. Eugene Fama / Lars Peter Hansen / Robert J. Shiller   2014. Jean Tirole   2015. Angus Deaton   2016. Oliver Hart / Bengt Holmström   2017. Richard Thaler   2018. William Nordhaus / Paul Romer   2019. Abhijit Banerjee / Esther Duflo / Michael Kremer  2020. Paul Milgrom / Robert B. Wilson  2021. David Card / Joshua Angrist / Guido Imbens  2022. Ben Bernanke / Douglas Diamond / Philip H. Dybvig  2023. Claudia Goldin

  • p
  • r
  • u
Dobitnici Medalje Johna Batesa Clarka
  • Paul Samuelson (1947)
  • Kenneth E. Boulding (1949)
  • Milton Friedman (1951)
  • nije dodijeljena (1953)
  • James Tobin (1955)
  • Kenneth Arrow (1957)
  • Lawrence Klein (1959)
  • Robert Solow (1961)
  • Hendrik S. Houthakker (1963)
  • Zvi Griliches (1965)
  • Gary Becker (1967)
  • Marc Nerlove (1969)
  • Dale W. Jorgenson (1971)
  • Franklin M. Fisher (1973)
  • Daniel McFadden (1975)
  • Martin Feldstein (1977)
  • Joseph Stiglitz (1979)
  • Michael Spence (1981)
  • James Heckman (1983)
  • Jerry A. Hausman (1985)
  • Sanford J. Grossman (1987)
  • David M. Kreps (1989)
  • Paul Krugman (1991)
  • Lawrence Summers (1993)
  • David Card (1995)
  • Kevin M. Murphy (1997)
  • Andrei Shleifer (1999)
  • Matthew Rabin (2001)
  • Steven Levitt (2003)
  • Daron Acemoğlu (2005)
  • Susan Athey (2007)
  • Emmanuel Saez (2009)
  • Esther Duflo (2010)
  • Jonathan Levin (2011)
  • Amy Finkelstein (2012)
  • Raj Chetty (2013)
  • Matthew Gentzkow (2014)
  • Roland Fryer (2015)
  • Julij Sanjikov (2016)
  • Dave Donaldson (2017)
  • Parag Pathak (2018)
  • Emi Nakamura (2019)
  • Melissa Dell (2020)
  • Isaiah Andrews (2021)
  • Oleg Ichoki (2022)
  • Gabriel Zucman (2023)
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 98511352
  • LCCN: n50019332
  • ISNI: 0000 0001 2144 8929
  • GND: 118605321
  • SELIBR: 406867
  • SUDOC: 027121356
  • BNF: cb11923583w (podaci)
  • BIBSYS: 90078203
  • MGP: 137085
  • NLA: 35473912
  • NDL: 00455249
  • NKC: jn19990007329
  • BNE: XX1151617
  • CiNii: DA0056633X
  • CONOR.SI: 5927779
  • NSK: 000022439