Polikultura

Polikultura pruža koristan diverzitet na polju

Polikultura je oblik agrikulture u kojem se više od jedne vrste uzgaja u isto vrijeme i na istom mjestu imtirajući diverzitet prirodnih ekosistema.[1] Polikultura je suprotna monokulturi, u kojoj se samo članovi jedne biljne ili životinjske vrste kultiviraju zajedno.

Polikultura je tradicionalno bila najviše prevalentna forma agrikulture u većini dijelova svijeta i popularnost joj raste zahvaljujući benefitima od. dobiti na prirodnom polju (priroda, okoliš/okolina; medicina, zdravlje).

Postoji mnogo vrsta polikulture, uključujući godišnje polikulture kao što su ’intercropping’ (č. interkroping) ili ’cover cropping’ (č. kaver kroping), permakulturu i integrisanu akvakulturu. Polikultura je napredna zbog mogućnosti kontrolisanja pesticida, korova i bolesti bez većeg uplitanja hemije. Kao takva, polikultura se smatra održivom formom agrikulture. Kako god, problemi sa usjevnim prinosom i tzv. biološka kompeticija izazvali su da mnogo modernih velikih industrijskih proizvođača hrane nastavi da se umjesto toga oslanja na monokulturu.

Polikultura je tradicionalno bila najprevalentnija forma agrikulture.[2]

Reference

  1. Chrispeels, M.J.; Sadava, D.E. (1994). Farming Systems: Development, Productivity, and Sustainability. str. 25–57. u: Jones & Bartlett. Plants, Genes, and Agriculture. Boston.
  2. Altieri, Miguel A. (1999). „The ecological role of biodiversity in agroecosystems”. Invertebrate Biodiversity as Bioindicators of Sustainable Landscapes. Elsevier. str. 19–31. ISBN 978-0-444-50019-9. 

Literatura

  • „Companion Planting Guide”. Thompson & Morgan. Pristupljeno 2016-06-14. 

Vanjski linkovi

  • satavic.org (en)
  • cals.arizona.edu (en)
  • new-ag.info (en)
 Ovaj članak o biologiji je u začetku. Možete pomoći Wikipediji tako da ga proširite.