Razapinjanje

Razapinjanje predstavlja drevnu metodu pogubljenja koja se izvodila pričvršćivanjem osuđene osobe - bilo vezanjem bilo prikucavanjem čavlima i klinovima - na drvenu podlogu, najčešće u obliku križa - te njenim ostavljanjem da umre od gladi i dehidracije. Razapinjanje se često prakticiralo u starom vijeku - od strane Perzijanaca, Seleukida, Kartaginjana i Rimljana. Kaznu razapinjanjem je u Rimu godine 337. ukinuo car Konstantin I u znak poštovanja prema Isusu Kristu - najpoznatijoj od svih žrtava razapinjanja. Nakon toga se razapinjanje koristilo gotovo isključivo u ne-kršćanskim zemljama, od čega je najpoznatiji Japan u doba Tokugawinog šogunata. Danas se očuvalo jedino u kaznenom zakonodavstvu Irana.

Određene kršćanske zajednice ponekad prakticiraju ritualno razapinjanje u kojima raspete osobe odaju počast Kristu nastojeći se poistovjetiti s njegovim patnjama, a za što su najpoznatiji primjer Filipini.

Najpoznatija referenca na razapinjanje jest raspelo koji predstavlja važan simbol za katolike, pravoslavce, orijentalne kršćane, s time da protestanti preferiraju korištenje križa bez Isusovog lika na njemu.

Spoljašnje veze

New Scientist article on cause of death in crucifixion.
"Forensic and Clinical Knowledge of the Practice of Crucifixion" by Dr. Frederick Zugibe Arhivirano 2004-04-02 na Wayback Machine-u
Jesus's death on the cross, from a medical perspective Arhivirano 2006-01-27 na Wayback Machine-u
"Crucifixion in antiquity - The Anthropological evidence" Arhivirano 2012-02-12 na Wayback Machine-u By Joe Zias
Jewish Encyclopedia: Crucifixion
Crucifixion of Joachim of Nizhny-Novgorod