Shirley MacLaine

Shirley MacLaine
Rođen/a	Shirley MacLean Beaty 24. 4. 1934. (1934-04-24) (dob: 89) Richmond, Virginia, SAD
Zanimanje	glumica
Period aktivnosti	1955-
Suprug/a/e/zi	Steve Parker (1954-1982)
Osvojene nagrade Oscar Najbolja glumica 1983 Terms of Endearment Nagrade BAFTA Najbolja glavna glumica 1960 Ask Any Girl 1961 The Apartment Nagrade Emmy Najbolja varijete, humoristička ili muzička emisija 1976 Gypsy in My Soul Zlatni globus Najbolja glumica u mjuziklu ili komediji 1961 The Apartment 1964 Irma la Douce Najbolja glumica u dramskom filmu 1984 Terms of Endearment 1989 Madame Sousatzka Najbolja nova ženska zvijezda 1955 The Trouble With Harry Nagrada Cecil B. DeMille 1998 životno djelo Ostale nagrade Srebrni medvjed za najbolju glumicu 1959 Ask Any Girl 1971 Desperate Characters Počasni Zlatni berlinski medvjed 1999 životno djelo Nagrada NBR za najbolju glumicu 1983 Terms of Endearment Nagrada NYFCC za najbolju glumicu 1983 Terms of Endearment Kup Volpi za najbolju glumicu 1960 The Apartment 1988 Madame Sousatzka

Shirley MacLaine (pravo prezime MacLean Beaty; Richmond, 24. travnja 1934.), američka glumica. Sestra Warrena Beattyja.

Mlade godine

MacLaine se rodila u Richmondu u američkoj saveznoj državi Virginiji kao dijete Ira Owensa Beatya, engleskog podrijetla, i njegove supruge Kathlyn, kanadske majke irskog podrijetla. Ime Shirley je dobila po slavnoj Shirley Temple. Jako je volila balet kojeg je vježbala od svoje treće godine. Nakon završetka srednje škole, u kojoj je bila navijačica, se je preselila u New York kako bi postala glumica na Broadwayu. San joj se ostvario kada je zamijenila glumicu Carol Haney u mjuziklu “The Pajama Game”. Tijekom jedne izvedbe predstave je u publici sjedio i redatelj i producent Hal B. Wallis koji ju je primjetio te joj ponudio ugovor da postane glumica u Hollywoodu za Paramount Pictures. Kasnije ga je tužila zbog spora oko tog ugovora.

Karijera

Njen prvi film je bila crna komedija „Nevolje sa Harryem“ iz 1955., kojeg je režirao Alfred Hitchcock. Uslijedila je popularna pustolovna komedija “Put oko svijeta u 80 dana” koja je čak osvojila Oscara za najbolji film. Kasnije je glumila u slavnim komedijama “Apartman” te “Slatka Irma” koje je režirao slavni Billy Wilder. Uslijedio je i hvaljeni film “Dobrodošli, g. Chance” u kojem je hvalila glavnu zvijezdu, Petera Sellera. Bila je pet puta nominirana za Oscara da bi ga konačno osvojila za tragikomediju “Vrijeme nježnosti” iz 1983. Uz to je osvojila i 7 Zlatna globusa – od toga 4 za filmove “Slatka Irma”, “Apartman”, “Vrijeme nježnosti” te za “Madame Sousatzka” ( za taj film začudo nije nominirana za Oscara, čime je postala jedina glumica u povijesti koja je osvojila Zlatni globus za ulogu u drami a da kasnije nije nominirana i za Oscara). Od 1972. do 1977., te od 1984. do 1988. je napravila pauzu da bi se kasnije vratila filmskim ulogama.

Bila je udata za biznismena Stevea Parkera do 1982. Zajedno su imali kćerku, Sachi Parker, rođenu 1956. No razvela se od njega kada je otkrila da ju je varao sa ljubavnicom, kojoj je davao njen novac. Pobornica je solipsizma te je napisala puno knjiga o tome.

Izabrana filmografija

• 1955. - Nevolje sa Harryem – nominacija za BAFTA-u
• 1956. - Put oko svijeta za 80 dana
• 1958. - Neki su dotrčali – nominacija za Oscara
• 1960. - Apartman – osvojen Zlatni globus i BAFTA, nominacija za Oscara
• 1963. - Slatka Irma - osvojen Zlatni globus, nominacija za Oscara
• 1969. - Slatka milostinja – nominacija za Zlatni globus
• 1970. - Dvije mazge za sestru Saru
• 1977. - Životna prekretnica – nominacija za Oscara
• 1979. - Dobrodošli, g. Chance - nominacija za Zlatni globus i BAFTA-u
• 1983. - Vrijeme nježnosti – osvojen Oscar i Zlatni globus; nominacija za BAFTA-u
• 1988. - Madame Sousatzka – osvojen Zlatni globus
• 1989. - Čelične magnolije – nominacija za BAFTA-u
• 1994. - Čuvajući Tess - nominacija za Zlatni globus
• 2005. - U njenim cipelama - nominacija za Zlatni globus

Vanjske veze

Shirley MacLaine na Wikimedijinoj ostavi

• Imdb profil
• Shirleymaclaine.com
• Intervju Arhivirano 2014-07-18 na Wayback Machine-u