Stevo Žigon
Stevo Žigon | |||
---|---|---|---|
Biografske informacije | |||
Rođenje | Štefan Žigon 5. januar 1926. Ljubljana Kraljevina SHS | ||
Smrt | 28. decembar 2005 Beograd Srbija i Crna Gora | ||
Pseudonim | Stevo | ||
| |||
Štefan "Stevo" Žigon (Ljubljana, 8. decembar 1926. - Beograd, 28. decembar 2005.) je bio slovensko-srpski filmski i pozorišni glumac i režiser.
Biografija
Kao mlad čovek dve godine je proveo u zloglasnom konc logoru Dahau, gde je i naučio nemački jezik. Zbog znanja jezika i poznavanja mentaliteta vrlo često je kasnije igrao uloge, ciničnih i hladnih, nemačkih oficira.
Studirao glumu u Ljubljani i Lenjingradu. Diplomirao je 1952. u izvanrednoj klasi Akademije za pozorišnu umetnost u Beogradu. Na Fakultetu dramskih umetnosti je bio jedan od prvih asistenata, prilikom njegovog osnivanja 1949. Prelomni trenuci njegove umetničke karijere vezani su za Bojana Stupicu, koji je doprineo njegovom angažmanu na filmu i režiji. Tokom godina, sve manje glumi u Jugoslovenskom dramskom pozorištu i Ateljeu 212, a sve više se okreće režiji. Na filmu debituje 1950. dvema malim ulogama. Kao svoje najbolje dve uloge izdvaja onu novinara u filmu Oksigen (M. Klopčić, 1970) za koju je na festivalu u Puli nagrađen Zlatnom arenom, kao i onu u filmu Rondo (Z. Berković, 1966). Zapaženo glumi i na televiziji (npr. TV-serije Otpisani i Povratak otpisanih), te u kratkim igranim filmovima (npr. N. Stojanovića).
1968. za vreme junskih studentskih demonstracija u Beogradu, njegova pojava u dvorištu filozofskog fakulteta i njegov nastup sa insertom iz pozorišnog komada „Dantonova smrt“ gde je igrao poštenog, beskompromisnog i surovog Robespjera sa njegovim govorom na suđenju Dantonu, izazvala je eksploziju oduševljenja studenata koji su ga slušali i gledali: „... kada gledamo kako se ovi markizi i grofovi Revolucije kockaju, kada njih gledamo s pravom se možemo upitati jesu li oni opljačkali narod...! Nema sporazuma, nema primirja sa ljudima za koje je Republika špekulacija, a Revolucija zanat!!..“
Po ideološkom opredeljenju se izjašnjavao kao komunista. Kategorično je branio ideje ateizma.
Oženjen, i supruga Jelena i ćerka Ivana, su poznate glumice.
Umro 28. decembra 2005. g. u Beogradu
Režirao
- Draga Rut (u Mostaru) 1954.
- Agonija (u Malom teatru u Moskvi) 1979.
- Ožalošćena porodica (u Boljšom dramatičeskom teatru u Lenjingradu)
Režirao je u sledećim pozorištima:
- Narodno pozorište u Beogradu - „Romeo i Julija“ - 1981, „Gospođica Julija“ (Strinberg) - 1994, „Idiot“ (Fjodor Mihailovič Dostojevski) - 1995, „Galeb“ (Čehov) - 2000
- Jugoslovensko dramsko pozorište
- Teatar poezije
- Akademsko pozorište
- i u gradovima: Novi Sad, Vršac, Sombor, Banja Luka, Dubrovnik, Bitola, Zenica, Zaječar, Kragujevac, Ljubljana...
Njegova režija Hamleta posebno je zapamćena kao izazovna i polemična.
Uloge u pozorištu
- Kralj Betajnove (Ivana Cankara) - Franc
- Antigona (Sofokle) - Hemon
- Kandida (Bernard Šo) - Marčbenks
- Fedra (Rasin) - Hipolit
- Glorija (R. Marinkovića) - Don Jere
- Braća Karamazovi (Fjodor Mihajlovič Dostojevski) - Tužilac
- Suparnici (Šeridan) - Fokland
- Dubrovačka trilogija (Ivo Vojnović) - Gospar Miho, Marko pl. Tudizip
- Zatočenici iz Altone (Žan Pol Sartr) - Franc
- Ifigenija na Tauridi (Johan Volfgang Gete) - Toant
- Dantonova smrt (1968) -Robespjer
- Maskerata (Miroslav Krleža) - Don Kihot
- U agoniji (Miroslav Krleža) - Križovec
- Ivanov (Anton Čehov) - Ivanov
- Obična priča (Gončarov) - Petar Ivanovič
- Pigmalion (Bernar Šo) - Henri Higins
- Hamlet (Vilijem Šekspir) - Hamlet
- Vuci i ovce (Aleksej Ostovski) - Berkutov
- Otelo (Vilijem Šekspir) - Jago
Uloge
Filmografija glumca Steve Žigona | |||
God. | Naziv | Uloga | |
---|---|---|---|
1950.-te | |||
1950. | Čudotvorni mač | ||
1950. | Crveni cvet | ||
1955. | Kala | Filozof | |
1957. | Vrnil se bom | ||
1959. | Pet minuta raja | ||
1960.-te | |||
1960. | Veliki poduhvat | ||
1960. | Spletka i ljubav | ||
1960. | X-25 javlja | Hans Binder | |
1961. | Heda Gabler | ||
1961. | Pesma | ||
1961. | Enclosure | ||
1964. | Otrovna biljka | ||
1964. | Službeni položaj | ||
1965. | Posle odmora | ||
1965. | Maestro | ||
1965. | Bolnička soba | ||
1966. | Premijera | ||
1966. | Balada o povratku | ||
1966. | Kreštalica | ||
1966. | Amandus | Žan | |
1966. | Crni sneg | Emil Margetić | |
1966. | Rondo | Mladen | |
1966. | Tople godine | ||
1967. | Koktel | ||
1967. | Memento | Vili Miler | |
1967. | Jegor Buličov (TV) | ||
1967. | Visočka hronika | ||
1968. | Bekstvo | Sergej Pavlovič Golupkov | |
1968. | Kalendar Jovana Orlovića | Darko | |
1968. | Tišina | ||
1968. | Prljave ruke | ||
1968. | Opatica i komesar | ||
1969. | Obična priča | ||
1969. | Bezimena zvezda | ||
1969. | Bura | ||
1969. | Na dan požara | Došen | |
1969. | Nedozvani | ||
1970.-te | |||
1970. | Oxygen | ||
1971. | Veliki posao | ||
1971. | Ulazi slobodan čovek | ||
1971. | Putovanje na mjesto nesreće | Nino | |
1971. | Čedomir Ilić | ||
1972. | Damon | Damon | |
1972. | Devojka sa Kosmaja | ||
1972. | Valter brani Sarajevo | Dr. Sreten Mišković | |
1973. | Poslednji | ||
1973. | Policajci | ||
1973. | Dubravka | ||
1973. | Izgnanici | ||
1973. | Paviljon broj VI | ||
1973. | Opasni susreti | ||
1974. | Oglas | Briski | |
1974. | Florijanović | ||
1974. | Valter brani Sarajevo | Dr. Sreten Mišković | |
1974. | Otpisani | Krieger | |
1974. | Njurci | ||
1974. | Parlog | ||
1974. | Dimitrije Tucović | Lav Trocki | |
1974. | Strah | Blagot Balasica | |
1975. | Žive veze | ||
1975. | Andesonvil - Logor smrti | ||
1974-1975. | Otpisani | Kriger | |
1975. | Sie kommen aus Agarthi | ||
1976. | Marija | ||
1976. | Disput u noći | Erazmo Roterdamski | |
1976. | Povratak otpisanih | Kriger | |
1976. | Na putu izdaje | knez Pavle Karađorđević | |
1976. | Vuci i ovce | ||
1976. | Idealist | Sveštenik iz Zapolja | |
1978. | Maska | Aleksandar Bah | |
1978. | Okupacija u 26 slika | Hubička | |
1978. | Ljubav u jedanaestoj | ||
1978. | Paviljon VI | ||
1978. | Povratak otpisanih | Kriger | |
1979. | Slom | knez Pavle Karađorđević | |
1979. | Novinar | Tomac | |
1979. | Sećam se | ||
1980.-te | |||
1980. | Lude godine II | direktor škole | |
1980. | Čin | ||
1981. | U agoniji | ||
1981. | Šesta brzina | načelnik | |
1981. | Žeđ | ||
1981. | Sedam sekretara SKOJ-a | ||
1982. | Nastojanje | ||
1982. | Deseti brat | Mr. Piskav | |
1982. | Priče iz radionice | načelnik | |
1983. | Strici so mi povedali | ||
1983. | Mrtvi se ne vraćaju | ||
1983. | Kako sam sistematski uništen od idiota | glumio je samog sebe | |
1984. | Ljetovanje na jugu | ||
1985. | Crvena baraka | ||
1986. | Primož Trubar | ||
1986. | Miss | ||
1986. | Heretik | ||
1987. | Slučaj Harms | profesor | |
1987. | Dom Bergmanovih | Konrad | |
1987. | Pogrešna procena | Dimitrije Ljotić | |
1988. | Haloa - praznik kurvi | profesor Manfred | |
1988. | Roman o Londonu (serija) | ||
1988. | Večernja zvona | ||
1988. | Vuk Karadžić | Klemens Meternih | |
1988. | P. S. - Post Scriptum | ||
1990.-te | |||
1991. | Tuce svilenih čarapa | ||
1991. | Bračna putovanja | ||
1992. | Pohvala svetom knezu Lazaru | ||
1993. | Kaži zašto me ostavi | starac | |
1993. | Bolje od bekstva | pozorišni reditelj | |
1994. | Milena iz Praga | SS oficir | |
1993-1994. | Srećni ljudi | doktor Lovčević | |
1994. | Policajac sa Petlovog Brda 2 | Marinin otac | |
1995. | Nasleđe | Advokat Spasoje | |
1995. | Složna braća | Rus iz Unprofora | |
1995. | Kraj dinastije Obrenović | Čarikov | |
1995-1996. | Srećni ljudi 2 | doktor Lovčević | |
1998. | Kraljevski gambit | ||
1998. | Britanski gambit |
Knjige
Napisao je:
- „Stevo Žigon - hronika“
- „Monolog o pozorištu“
- „Dramatizacije i adaptacije“
Priznanja
- Orden rada sa zlatnim vencem
- Sedmojulska nagrada
- Zlatna arena 1970. godine.
- Statueta „Joakim Vujić“
- Nagrada „Bojan Stupica“
- Plaketa moskovskog Malog teatra
- Plaketa JDP
- Plaketa Narodnog pozorišta u Beogradu
- Medalja počasnog građanina Rusije
- Zlatna medalja „Nikolaj Mordvinov“
- Gran pri festivala „Zlatni vitez“ u Moskvi
- Dobričin prsten 2002. godine.