Vigilije

Vigilije
(Vigilius)

Papinstvo počelo {{{stolovanje_od}}}
Prethodnik Silverije
Nasljednik Pelagije I.
Rođen
Rim, Ostrogotsko Kraljevstvo
Umro 7. lipnja 555.
Sirakuza, Istočno Rimsko Carstvo

Vigilije (latinski: Vigilius) bio je 57. po redu papa, koji je stolovao od 29. ožujka 537. do 7. lipnja 555. godine. S njegovim postavljanjem na papsku stolicu je otpočeo period poznat kao bizantsko papinstvo.

Vigilije je, prema Liber pontificalisu poticao iz ugledne rimske porodice; otac po imenu Ivan (Johannes) je bio konzul, a brat Reparat (Reparatus) član Senata. Vigilije je postao svećenik, a 531. i đakon. Papa Bonifacije II ga je odredio za svog nasljednika, ali po Bonifacijevoj smrti je taj izbor odbilo prihvatiti svećenstvo i narod. Vigilije je postao član izaslanstva koje je zajedno sa papom Agapetom I 536. došlo u Konstantinopol pokušati okončati rat Bizanta i Ostrogota; umjesto toga se umiješao u lokalnu politiku, postavši blizak saveznik Teodore i obećavši ponovno postavljanje njenog štićenika patrijarha Antima, svrgnutog zbog monofizitstva.

Agapet je 22. aprila 536. umro u Konstantinopolu. Vigilije je nakon toga krenuo u Rim, nastojeći uz Teodorinu podršku preuzeti papsku stolicu. Međutim, Rim je tada bio pod ostrogotskom vlašću i kralj Teodahad se pobrinuo da novi papa postane Ostrogotima skloni Silverije. 9. decembra 536. su bizantske trupe pod Belizarom bez otpora ušle u Rim. Iako se Silverije nije otvoreno suprostavljao novim vlastodršcima, Belizar ga je sumnjičio za suradnju s novim ostrogotskim kraljem Vitigesom, te ga je jednostavno smijenio. Tako je Vigilije mogao biti izabran za novog papu 29. marta 537.

Vigilijev pontifikat je obilježio nastavak Gotskog rata, ali i ponovno izbijanje teoloških razlika između rimske i bizantske Crkve, vezan uz tzv. spor Tri poglavlja, odnosno vezan uz pokušaj bizantskog cara Justinijana I da se pomiri sa drevnoistočnim (nehalkedonskim) crkvama. Vigilije je, vjerujući da će on u zapadnoj Crkvi biti shvaćen kao odbacivanje nikejsko-halkedonskog vjerovanja odbio prihvatiti Justinijanov ukaz od 543. Zbog toga ga je Justinijan godine 545. dao privesti u Konstantinopol. U međuvremenu su Ostrogoti pod Totilom opsjeli Rim, te je Vigilije, uglavnom bez uspjeha, pokušavao nagovoriti cara da građanima pošalje pomoć. Vigilijev prisilni boravak u carskoj prijestolnici je prestao tek kada je 553. konačno prihvatio Justinijanove stavove, odnosno Drugi carigradski sabor u pismu patrijarhu Evtihiju. U proljeće 555. je krenuo na povratak u Rim, ali je na putu umro u Sirakuzi. Kasnije je pokopan u Rimu.

  • p
  • r
  • u
1-4. vijek

sv. Petar  sv. Lino  Anaklet  Klement I.  Evarist  Aleksandar I.  Siksto I.  Telesfor  Higin  Pio I.  Anicet  Soter  Eleuterije  Viktor I.  Zefirin  Kalist I.  Urban I.  Poncijan  Anter  Fabijan  Kornelije  Lucije I.  Stjepan I.  Siksto II.  Dionizije  Feliks I.  Eutihijan  Kajo  Marcelin  Marcel I.  Euzebije  Miltijad  Silvestar I.  Marko  Julije I.  Liberije   Damaz I.  Siricije  Anastazije I. 

Krist daje ključeve Neba Petru
5–8. vijek

Inocent I.  Zosim  Bonifacije I.  Celestin I.  Siksto III.  Lav I.  Hilarije  Simplicije  Feliks III.  Gelazije I.  Anastazije II.  Simah  Hormizda  Ivan I.  Feliks IV.  Bonifacije II.  Ivan II.  Agapet I.  Silverije  Vigilije  Pelagije I.  Ivan III.  Benedikt I.  Pelagije II.  Grgur I.  Sabinijan  Bonifacije III.  Bonifacije IV.  Adeodat I.  Bonifacije V.  Honorije I.  Severin  Ivan IV.  Teodor I  Martin I  Eugen I.  Vitalijan  Adeodat II.  Donus  Agaton  Lav II.  Benedikt II.  Ivan V.  Konon  Sergije I.  Ivan VI.  Ivan VII.  Sisinije  Konstantin  Grgur II  Grgur III  Zaharija  Stjepan (II.)  Stjepan II.  Pavao I.  Stjepan III.  Hadrijan I.  Lav III 

9–12. vijek

Stjepan IV.  Paskal I.  Eugen II.  Valentin  Grgur IV  Sergije II  Lav IV  Benedikt III.  Nikola I.  Hadrijan II.  Ivan VIII.  Marin I.  Hadrijan III.  Stjepan V.  Formoz  Bonifacije VI. Stjepan VI.  Roman  Teodor II.  Ivan IX.  Benedikt IV.  Lav V.  Sergije III.  Anastazije III.  Lando  Ivan X  Lav VI.  Stjepan VII.  Ivan XI.  Lav VII.  Stjepan VIII.  Marin II.  Agapet II.  Ivan XII.  Lav VIII.  Benedikt V.  Ivan XIII.  Benedikt VI.  Benedikt VII.  Ivan XIV.  Ivan XV.  Grgur V.  Silvestar II.  Ivan XVII.  Ivan XVIII.  Sergije IV.  Benedikt VIII.  Ivan XIX.  Benedikt IX.  Silvestar III.  Benedikt IX.  Grgur VI.  Klement II.  Benedikt IX.  Damaz II.  Lav IX.  Viktor II.  Stjepan IX.  Nikola II.  Aleksandar II.  Grgur VII.  Viktor III.  Urban II.  Paskal II.  Gelazije II.  Kalist II.  Honorije II.  Inocent II.  Celestin II.  Lucije II.  Eugen III.  Anastazije IV.  Hadrijan IV.  Aleksandar III.  Lucije III.  Urban III.  Grgur VIII.  Klement III.  Celestin III.  Inocent III. 

13–16. vijek

Honorije III.  Grgur IX.  Celestin IV.  Inocent IV.  Aleksandar IV.  Urban IV.  Klement IV.  Grgur X.  Inocent V.  Hadrijan V.  Ivan XXI.  Nikola III.  Martin IV.  Honorije IV.  Nikola IV.  Celestin V.  Bonifacije VIII.  Benedikt XI.  Klement V.  Ivan XXII.  Benedikt XII.  Klement VI.  Inocent VI.  Urban V.  Grgur XI.  Urban VI.  Bonifacije IX.  Inocent VII.  Grgur XII.  Martin V.  Eugen IV.  Nikola V.  Kalist III.  Pio II.  Pavao II.  Siksto IV.  Inocent VIII.  Aleksandar VI.  Pio III.  Julije II.  Lav X.  Hadrijan VI.  Klement VII.  Pavao III.  Julije III.  Marcel II.  Pavao IV.  Pio IV.  Pio V.  Grgur XIII.  Siksto V.  Urban VII.  Grgur XIV.  Inocent IX.  Klement VIII.

17. vijek - danas
Vigilije na Wikimedijinoj ostavi