Dubravka Ugrešić
Dubravka Ugrešić | |
---|---|
Лични подаци | |
Датум рођења | (1949-03-27)27. mart 1949. |
Место рођења | Kutina, FNR Jugoslavija |
Датум смрти | 17. mart 2023.(2023-03-17) (73 god.) |
Место смрти | Amsterdam, Holandija |
Званични веб-сајт | |
www |
Dubravka Ugrešić (Kutina, 27. mart 1949 — Amsterdam, 17. mart 2023[1]) bila je jugoslovenska, hrvatska i holandska književnica.
Biografija
Završila je komparativnu i rusku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dvadesetak godina radila je u Institutu za nauku o književnosti pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Početkom devedesetih piše eseje protiv nacionalizma, rata i etničke mržnje (kasnije sakupljene u zbirci Kultura laži), zbog čega je hrvatski mediji i hrvatska javnost proglašavaju „izdajnicom“, „narodnim neprijateljem“ i „vješticom”. Godine 1993. Dubravka Ugrešić napušta Hrvatsku i od tada živi u inostranstvu (najčešće se zadržava u Holandiji), gdje piše, predaje na američkim i evropskim univerzitetima i sarađuje u evropskim novinama i časopisima.
Možda je najpoznatija po kratkom romanu Štefica Cvek u raljama života, s podnaslovom Patchwork roman, u kojem se postmodernistički, ironično i duhovito igra trivijalnom literaturom (ljubavni roman) gradeći tekst kao krojni arak s naslovima koji slijede sve krojačke termine, te grafički i sadržajno ušivajući citate, pisma, savjete. Štefica je, nakon ustanovljene popularnosti, 1984. uspješno prebačena i na film (U raljama života, Rajka Grlića).
Stalno preispitivanje prirode pisanja i književnosti, suprotstavljanje popularne kulture visokoj literaturi, te kasnije problematizovanje egzila i pitanja identiteta, najčešća su obeležja njenih romana.
U koautorstvu s Aleksandrom Flakerom uređivala je Pojmovnik ruske avangarde, djelo u deset knjiga. Takođe se bavila prevodima s ruskog jezika (Danil Harms, Boris Pilnjak), te pisala scenarija za film i televiziju (U raljama života, Za sreću je potrebno troje). Knjige Dubravke Ugrešić prevedene su na gotovo sve evropske jezike i nagrađivane međunarodnim nagradama.[појаснити]
Preminula je u Amsterdamu 17. marta 2023.[2][3]
Dela
- Mali plamen (knjiga za djecu, 1971)
- Filip i sreća (knjiga za djecu, 1976)
- Poza za prozu (pripovijetke,1978)
- Nova ruska proza (studija, 1980)
- Štefica Cvek u raljama života (kratak roman,1981)
- Život je bajka (pripovijetke,1983)
- Forsiranje romana-reke (roman, 1988)
- Kućni duhovi (knjiga za djecu, 1988)
- Američki fikcionar (eseji, 1993)
- Kultura laži (eseji, 1996)
- Muzej bezuvjetne predaje (roman,1998)
- Zabranjeno čitanje (eseji, 2001)
- Ministarstvo boli (roman, 2004)
- Nikog nema doma (eseji, 2005)
- Lisica (fikcija, 2017)
Nagrade
- Nagrada Meša Selimović (1988)
- Nagrada "Ksaver Šandor Gjalski" (1988)
- NIN-ova godišnja nagrada za roman (prva spisateljica koja je dobila nagradu, 1988)
- Nagrada Grada Zagreba (1989)
- Godišnja švajcarska nagrada za najbolju europsku knjigu eseja (Prix Europeen de l’ Essai Charles Veillon, 1996)
- Njemačka nagrada SWF-Bestenliste Literaturpreis (1998)
- Nizozemska nagrada "Versetsprijs" (Versetsprijs, Stichting Kunstenaarsverzet 1942—1945, 1997)
- Austrijska državna nagrada za evropsku književnost (Osterreichischen Staatspreis fur Europaische Literatur 1999)
- Njemačka nagrada za esejistiku "Heinrich Mann" (Heinrich Mann Preis, Akademie Der Kunste Berlin, 2000)
- Priznanje PEN centra BiH (2002)
- Nagrada "Katarina Frankopan" (odbila primiti, 2002)
- Talijanska nagrada Premio Feronia – Citta di Fiano (2004)
- Britanski Independent Foreign Fiction Prize, uži izbor (2006)
- Njegoševa nagrada (2023)
Reference
Spoljašnje veze
- Službena stranica
- Complete Rewiev stranica, s recenzijama i kritikama pojedinih djela
- Feralov intervju
- Intervju Radija 101
- Nacionalov intervju
- Dubravka Ugrešić на сајту IMDb (језик: енглески)
- Dubravka Ugrešić – intervju (Radio Slobodna Evropa, 18. jul 2018)
- p
- r
- u
- 1954: Dobrica Ćosić — Koreni
- 1955: Mirko Božić — Neisplakani
- 1956: Oskar Davičo — Beton i svici
- 1957: Aleksandar Vučo — Mrtve javke
- 1958: Branko Ćopić — Ne tuguj bronzana stražo
- 1960: Radomir Konstantinović — Izlazak
- 1961: Dobrica Ćosić — Deobe
- 1962: Miroslav Krleža — Zastave
- 1963: Oskar Davičo — Gladi
- 1964: Oskar Davičo — Tajne
- 1965: Ranko Marinković — Kiklop
- 1966: Meša Selimović — Derviš i smrt
- 1967: Erih Koš — Mreže
- 1968: Slobodan Novak — Mirisi, zlato i tamjan
- 1969: Bora Ćosić — Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji
- 1970: Borislav Pekić — Hodočašće Arsenija Njegovana
- 1971: Miloš Crnjanski — Roman o Londonu
- 1972: Danilo Kiš — Peščanik
- 1973: Mihailo Lalić — Ratna sreća
- 1974: Jure Franičević Pločar — Vir
- 1975: Miodrag Bulatović — Ljudi sa četiri prsta
- 1976: Aleksandar Tišma — Upotreba čoveka
- 1977: Petko Vojnić Purčar — Dom sve dalji
- 1978: Mirko Kovač — Vrata od utrobe
- 1979: Pavle Ugrinov — Zadat život
- 1980: Slobodan Selenić — Prijatelji
- 1981: Pavao Pavličić — Večernji akt
- 1982: Antonije Isaković — Tren 2
- 1983: Dragoslav Mihailović — Čizmaši
- 1984: Milorad Pavić — Hazarski rečnik
- 1985: Živojin Pavlović — Zid smrti
- 1986: Vidosav Stevanović — Testament
- 1987: Voja Čolanović — Zebnja na rasklapanje
- 1988: Dubravka Ugrešić — Forsiranje romana reke
- 1989: Vojislav Lubarda — Vaznesenje
- 1990: Miroslav Josić Višnjić — Odbrana i propast Bodroga u sedam burnih godišnjih doba
- 1991: Milisav Savić — Hleb i strah
- 1992: Živojin Pavlović — Lapot
- 1993: Radoslav Petković — Sudbina i komentari
- 1994: Vladimir Arsenijević — U potpalublju
- 1995: Svetlana Velmar-Janković — Bezdno
- 1996: David Albahari — Mamac
- 1997: Milovan Danojlić — Oslobodioci i izdajnici
- 1998: Danilo Nikolić — Fajront u Grgetegu
- 1999: Maksimilijan Erenrajh Ostojić — Karakteristika
- 2000: Goran Petrović — Sitničarnica „Kod srećne ruke”
- 2001: Zoran Ćirić — Hobo
- 2002: Mladen Markov — Ukop oca
- 2003: Vladan Matijević — Pisac izdaleka
- 2004: Vladimir Tasić — Kiša i hartija
- 2005: Miro Vuksanović — Semolj zemlja
- 2006: Svetislav Basara — Uspon i pad Parkinsonove bolesti
- 2007: Dragan Velikić — Ruski prozor
- 2008: Vladimir Pištalo — Tesla, portret među maskama
- 2009: Grozdana Olujić — Glasovi u vetru
- 2010: Gordana Ćirjanić — Ono što oduvek želiš
- 2011: Slobodan Tišma — Bernardijeva soba
- 2012: Aleksandar Gatalica — Veliki rat
- 2013: Goran Gocić — Tai
- 2014: Filip David — Kuća sećanja i zaborava
- 2015: Dragan Velikić — Islednik
- 2016: Ivana Dimić — Arzamas
- 2017: Dejan Atanacković — Luzitanija
- 2018: Vladimir Tabašević — Zabluda Svetog Sebastijana
- 2019: Saša Ilić — Pas i kontrabas
- 2020: Svetislav Basara — Kontraendorfin
- 2021: Milena Marković — Deca
- 2022: Danica Vukićević — Unutrašnje more
- 2023: Stevo Grabovac — Poslije zabave