Agaton (papa)

Sv. Agaton
Agatho

Papinstvo počelo 27. lipnja 678.
Papinstvo završilo 10. siječnja 681.
Prethodnik Donus
Nasljednik Lav II.
Rođen
Sicilija, Italija

Sv. Agaton (cca. 577 - 681) papa od 27. lipnja 678. do 10. siječnja 681. godine.

Agaton je rodom bio Grk sa Sicilije; roditelji su mu bili imućni, ali i pobožni. Nakon njihove smrti je Agaton sve svoje bogatstvo podijelio sirotinji i povukao se u samostan kraj Palerma. Ukoliko su historijski navodi o njegovom porijeklu točni, bio je preko 100 godina star u trenutku izbora za papu. Njegov kratki pontifikat je obilježio Šesti ekumenski sabor koji je okončao monotelitsku herezu. Slavi se kao svetac u Rimokatoličkoj (10. januar) i pravoslavnim crkvama (20. februar).

Papa Agaton i Hrvati

Prema Konstantinu Porfirogenetu, Hrvati su s njim sklopili ugovor u kojem su se obvezali da neće napadati susjedne narode niti voditi osvajačke ratove, a papa im je obećao da će ih štititi Bog i sv. Petar.

U to su vrijeme ovi Hrvati imali Porgu za svog arhonta (kneza). Ova zemlja u kojoj su se naselili sami isti Hrvati, bila je u prijašnje vrijeme pod upravom cara Rimljana, pa se zbog toga u zemlji ovih istih Hrvata nalazi palača i hipodromi cara Dioklecijana, još sačuvani u gradu Saloni, blizu grada Splita. Ovi kršteni Hrvati ne žele ratovati protiv tuđih zemalja, izvan granica svoje zemlje, jer su primili neku vrst proročanskog odgovora i zapovijedi rimskoga pape, koji je u vrijeme Heraklija, cara Bizantinaca, poslao svećenike pokrstio ih. To je stoga jer su poslije krštenja Hrvati napravili jedan ugovor, potvrđen njihovim vlastitim rukama i čvrstim obećanjem, i jamstvom u ime svetoga Petra apostola, da oni nikada neće poći protiv neke strane zemlje i s njom ratovati, nego će radije živjeti u miru sa svima koji su voljni jednako tako postupati, i oni su od istoga rimskoga pape primili blagoslov za taj čin, a to je (poruka) ako bi bilo koji stranci pošli u rat protiv zemlje ovih istih Hrvata i nametnuli im rat, tada će moćni Bog ratovati za Hrvate i zaštititi ih, a Petar, Kristov učenik, dat će im pobjedu.

– De administrando imperio, 31

Budući da Porfirogenet ne spominje papino ime, o tome povjesničari imaju različita mišljenja: za jedne je to obična priča (F. Rački, N. Klaić), za druge se radi o hrvatskoj predaji (T. Smičiklas, D. Gruber), dok F. Šišić drži da se vijest slaže sa stilom Rimske kurije, ali da se događaj zbio mnogo kasnije, u doba kneza Branimira. Prema drugim izvorima, Agaton u pismu iz 680. kao obraćene narode navodi Slavene (što se jedino može odnositi na Hrvate), pa na temelju toga i drugih izvora S. K. Sakač zaključuje da su Hrvati sklopili 679. s Agatonom mirovni ugovor.

Povezano

  • p
  • r
  • u
1-4. vijek

sv. Petar  sv. Lino  Anaklet  Klement I.  Evarist  Aleksandar I.  Siksto I.  Telesfor  Higin  Pio I.  Anicet  Soter  Eleuterije  Viktor I.  Zefirin  Kalist I.  Urban I.  Poncijan  Anter  Fabijan  Kornelije  Lucije I.  Stjepan I.  Siksto II.  Dionizije  Feliks I.  Eutihijan  Kajo  Marcelin  Marcel I.  Euzebije  Miltijad  Silvestar I.  Marko  Julije I.  Liberije   Damaz I.  Siricije  Anastazije I. 

Krist daje ključeve Neba Petru
5–8. vijek

Inocent I.  Zosim  Bonifacije I.  Celestin I.  Siksto III.  Lav I.  Hilarije  Simplicije  Feliks III.  Gelazije I.  Anastazije II.  Simah  Hormizda  Ivan I.  Feliks IV.  Bonifacije II.  Ivan II.  Agapet I.  Silverije  Vigilije  Pelagije I.  Ivan III.  Benedikt I.  Pelagije II.  Grgur I.  Sabinijan  Bonifacije III.  Bonifacije IV.  Adeodat I.  Bonifacije V.  Honorije I.  Severin  Ivan IV.  Teodor I  Martin I  Eugen I.  Vitalijan  Adeodat II.  Donus  Agaton  Lav II.  Benedikt II.  Ivan V.  Konon  Sergije I.  Ivan VI.  Ivan VII.  Sisinije  Konstantin  Grgur II  Grgur III  Zaharija  Stjepan (II.)  Stjepan II.  Pavao I.  Stjepan III.  Hadrijan I.  Lav III 

9–12. vijek

Stjepan IV.  Paskal I.  Eugen II.  Valentin  Grgur IV  Sergije II  Lav IV  Benedikt III.  Nikola I.  Hadrijan II.  Ivan VIII.  Marin I.  Hadrijan III.  Stjepan V.  Formoz  Bonifacije VI. Stjepan VI.  Roman  Teodor II.  Ivan IX.  Benedikt IV.  Lav V.  Sergije III.  Anastazije III.  Lando  Ivan X  Lav VI.  Stjepan VII.  Ivan XI.  Lav VII.  Stjepan VIII.  Marin II.  Agapet II.  Ivan XII.  Lav VIII.  Benedikt V.  Ivan XIII.  Benedikt VI.  Benedikt VII.  Ivan XIV.  Ivan XV.  Grgur V.  Silvestar II.  Ivan XVII.  Ivan XVIII.  Sergije IV.  Benedikt VIII.  Ivan XIX.  Benedikt IX.  Silvestar III.  Benedikt IX.  Grgur VI.  Klement II.  Benedikt IX.  Damaz II.  Lav IX.  Viktor II.  Stjepan IX.  Nikola II.  Aleksandar II.  Grgur VII.  Viktor III.  Urban II.  Paskal II.  Gelazije II.  Kalist II.  Honorije II.  Inocent II.  Celestin II.  Lucije II.  Eugen III.  Anastazije IV.  Hadrijan IV.  Aleksandar III.  Lucije III.  Urban III.  Grgur VIII.  Klement III.  Celestin III.  Inocent III. 

13–16. vijek

Honorije III.  Grgur IX.  Celestin IV.  Inocent IV.  Aleksandar IV.  Urban IV.  Klement IV.  Grgur X.  Inocent V.  Hadrijan V.  Ivan XXI.  Nikola III.  Martin IV.  Honorije IV.  Nikola IV.  Celestin V.  Bonifacije VIII.  Benedikt XI.  Klement V.  Ivan XXII.  Benedikt XII.  Klement VI.  Inocent VI.  Urban V.  Grgur XI.  Urban VI.  Bonifacije IX.  Inocent VII.  Grgur XII.  Martin V.  Eugen IV.  Nikola V.  Kalist III.  Pio II.  Pavao II.  Siksto IV.  Inocent VIII.  Aleksandar VI.  Pio III.  Julije II.  Lav X.  Hadrijan VI.  Klement VII.  Pavao III.  Julije III.  Marcel II.  Pavao IV.  Pio IV.  Pio V.  Grgur XIII.  Siksto V.  Urban VII.  Grgur XIV.  Inocent IX.  Klement VIII.

17. vijek - danas
Agaton (papa) na Wikimedijinoj ostavi