Kalist II

Kalist II.
Callistus Secundus

Pravo ime Guy grof Burgundski
Papinstvo počelo 2. februar 1119.
Papinstvo završilo 13. decembar 1124.
Prethodnik Gelazije II.
Nasljednik Honorije II.
Rođen oko 1060.
Burgundija
Umro 13. decembar 1124.
Rim, Papinska Država
Ostali pape imena Kalist

Kalist II. (o. 1065? - 13. decembar 1124), rođen kao Guy Burgundski (francuski: Guy de Bourgogne) bio je 162. papa, koji je stolovao od 2. februara 1119. do 13. decembar 1124. godine. Bio je prvi papa izabran izvan današnje Italije, ali je daleko poznatiji po tome što je sklopio Wormski konkordat, kojim je okončana višedecenijska Borba za investituru i uspostavljena hegemonija Katoličke crkve nad svjetovnim vladarima srednjovjekovne Evrope.

Biografija

Guy se rodio kao četvrti po redu sin grofa Guillaumea I od Burgundije, te je bio rodbinski povezan s nekim od najmoćnijih i najuticajnijih feudalaca tadašnje Evrope. U zapisima se prvi put pojavljuje 1088. kada je imenovan nadbiskupom Viennea. Istakao se kao sljedbenik gregorijanske reforme i beskompromisni protivnik svjetovna investiture. Godine 1112. je papa Paskal II sazvao sinod u Lateranu, na kome je odbacio vlastitu dozvolu svjetovne investiture, ishođene tokom zarobljeništva od strane cara Heinricha V. Na njemu je sudjelovao i Guy, koji se potom vratio u Francusku, te u Vienneu sazvao sinod francuskih i burgundskih biskupa. Na njemu je zalaganje za svjetovnu investituru proglašeno herezom, nakon koje je kao kazna slijedila ekskomunikacija.

Godine 1119. je papa Gelazije II protjeran iz Rima od strane Heinrichovih pristaša, te je došao u Francusku tražiti podršku. Smrt ga je zatekla u Opatiji Cluny gdje je nedugo potom organiziran izbor za novog papu. Glavni kandidati su bili tamošnji opat Poncije, koji je bio kumče Paskala II; te Guy, koji je bio favorit Gelazija. Na kraju je izabran Guy, koji je uzeo ime Kalist II.

Kalist je ispočetka pokušao spor s Heinrichom riješiti pregovorima, ali do njega nije došlo. Kalist se nakon toga zaputio u Italiju, gdje je uz pomoć Normana i podršku rimskog stanovništva sljedbenike antipape Grgura VIII, a potom zarobio i samog antipapu. Nakon toga je Heinrich, iscrpljen dugogodišnjim sukobom koji su kompromitirali carsku vlast u Njemačkoj, odlučio početi pregovore. Tri kardinala su došli u Rim, a potom su u oktobru 1121. u Würzburgu počeli pregovori. Temeljem njega je sazvan sinod na kome je donesen Wormski konkordat; car se u potpunosti odrekao investiture nad biskupima u Burgundiji i Italiji, dok je u Njemačkoj zadržao pravo da bira biskupe tek kada se oni ne mogu birati redovnim putem. Taj je sporazum potvrđen na Prvom lateranskom koncilu, gdje je također potvrđena obaveza celibata u Katoličkoj crkvi.

Naslijedio ga je Lamberto Scannabecchi koji će uzeti ime Honorije II.

  • p
  • r
  • u
1-4. vijek

sv. Petar  sv. Lino  Anaklet  Klement I.  Evarist  Aleksandar I.  Siksto I.  Telesfor  Higin  Pio I.  Anicet  Soter  Eleuterije  Viktor I.  Zefirin  Kalist I.  Urban I.  Poncijan  Anter  Fabijan  Kornelije  Lucije I.  Stjepan I.  Siksto II.  Dionizije  Feliks I.  Eutihijan  Kajo  Marcelin  Marcel I.  Euzebije  Miltijad  Silvestar I.  Marko  Julije I.  Liberije   Damaz I.  Siricije  Anastazije I. 

Krist daje ključeve Neba Petru
5–8. vijek

Inocent I.  Zosim  Bonifacije I.  Celestin I.  Siksto III.  Lav I.  Hilarije  Simplicije  Feliks III.  Gelazije I.  Anastazije II.  Simah  Hormizda  Ivan I.  Feliks IV.  Bonifacije II.  Ivan II.  Agapet I.  Silverije  Vigilije  Pelagije I.  Ivan III.  Benedikt I.  Pelagije II.  Grgur I.  Sabinijan  Bonifacije III.  Bonifacije IV.  Adeodat I.  Bonifacije V.  Honorije I.  Severin  Ivan IV.  Teodor I  Martin I  Eugen I.  Vitalijan  Adeodat II.  Donus  Agaton  Lav II.  Benedikt II.  Ivan V.  Konon  Sergije I.  Ivan VI.  Ivan VII.  Sisinije  Konstantin  Grgur II  Grgur III  Zaharija  Stjepan (II.)  Stjepan II.  Pavao I.  Stjepan III.  Hadrijan I.  Lav III 

9–12. vijek

Stjepan IV.  Paskal I.  Eugen II.  Valentin  Grgur IV  Sergije II  Lav IV  Benedikt III.  Nikola I.  Hadrijan II.  Ivan VIII.  Marin I.  Hadrijan III.  Stjepan V.  Formoz  Bonifacije VI. Stjepan VI.  Roman  Teodor II.  Ivan IX.  Benedikt IV.  Lav V.  Sergije III.  Anastazije III.  Lando  Ivan X  Lav VI.  Stjepan VII.  Ivan XI.  Lav VII.  Stjepan VIII.  Marin II.  Agapet II.  Ivan XII.  Lav VIII.  Benedikt V.  Ivan XIII.  Benedikt VI.  Benedikt VII.  Ivan XIV.  Ivan XV.  Grgur V.  Silvestar II.  Ivan XVII.  Ivan XVIII.  Sergije IV.  Benedikt VIII.  Ivan XIX.  Benedikt IX.  Silvestar III.  Benedikt IX.  Grgur VI.  Klement II.  Benedikt IX.  Damaz II.  Lav IX.  Viktor II.  Stjepan IX.  Nikola II.  Aleksandar II.  Grgur VII.  Viktor III.  Urban II.  Paskal II.  Gelazije II.  Kalist II.  Honorije II.  Inocent II.  Celestin II.  Lucije II.  Eugen III.  Anastazije IV.  Hadrijan IV.  Aleksandar III.  Lucije III.  Urban III.  Grgur VIII.  Klement III.  Celestin III.  Inocent III. 

13–16. vijek

Honorije III.  Grgur IX.  Celestin IV.  Inocent IV.  Aleksandar IV.  Urban IV.  Klement IV.  Grgur X.  Inocent V.  Hadrijan V.  Ivan XXI.  Nikola III.  Martin IV.  Honorije IV.  Nikola IV.  Celestin V.  Bonifacije VIII.  Benedikt XI.  Klement V.  Ivan XXII.  Benedikt XII.  Klement VI.  Inocent VI.  Urban V.  Grgur XI.  Urban VI.  Bonifacije IX.  Inocent VII.  Grgur XII.  Martin V.  Eugen IV.  Nikola V.  Kalist III.  Pio II.  Pavao II.  Siksto IV.  Inocent VIII.  Aleksandar VI.  Pio III.  Julije II.  Lav X.  Hadrijan VI.  Klement VII.  Pavao III.  Julije III.  Marcel II.  Pavao IV.  Pio IV.  Pio V.  Grgur XIII.  Siksto V.  Urban VII.  Grgur XIV.  Inocent IX.  Klement VIII.

17. vijek - danas