Kosovska operacija

Kosovska operacija
Segment Drugog svetskog rata

Deo bugarske oklopne brigade u Podujevu u novembru 1944.
Datum 15. oktobar – 22. novembar 1944.
Lokacija Kosovo i Metohija
Ishod Pobeda Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije i Saveznika, snage nemačke Grupe armija E nastavile povlačenje prema Nemačkoj
Sukobljene strane
NOV Jugoslavije
Bugarska armija
Albanija NOV Albanije
Treći Reich nemački Vermaht
Albanija Bali Kombetar
Angažirane jedinice
24. divizija
46. divizija
1. kosmetska brigada
2. kosmetska brigada
3. kosmetska brigada
4. kosmetska brigada
5. kosmetska brigada
Druga armija (2, 4, 6, 9. i 12. divizija)
Albanija 3. brigada
Albanija 5. brigada
Treći Reich Grupa armija E
Treći Reich borbena grupa „Langer“
Treći Reich borbena grupa „Bredov“
Treći Reich borbena grupa „Skenderbeg“

Kosovska operacija obuhvata završne borbe NOVJ i Saveznika za oslobođenje Kosova i Metohije od nemačko-balističkih snaga, koje su trajale od 15. oktobra do 22. novembra 1944. godine.

Raspored snaga

Spajanjem Prve armijske grupe NOVJ sa Crvenom armijom kod Mladenovca 10. oktobra 1944. i oslobođenjem Niša 14. oktobra konačno je osujećeno povlačenje nemačke grupe armija „E“ dolinom Južne i Velike Morave čime je ova grupa bila prisiljena na povlačenje preko Kosova polja ka Kraljevu i preko Raške ka Prijepolju. Da bi omogućila uredno povlačenje svojih trupa preko Kosova, grupa armija „E“ je sa borbenom grupom „Langer“ zauzela Kuršumliju i zatvorila pravac od Prokuplja prema Podujevu, a borbenom grupom „Bredov“ kod Bujanovca zatvorila pravac prema Gnjilanu i Prištini. Međuprostor tih grupa Nemci su branili sa oko 10.000 albanskih kvislinga sa Kosova.[1]

Posle oslobođenja Niša, bugarska Druga armija je u saglasnosti sa Vrhovnim štabom NOV i POJ produžila dejstva prema Kosovu polju da bi sprečila povlačenje grupe armija „E“ u dolinu Zapadne Morave. Po naređenju Glavnog štaba NOV i PO Srbije 24. i 46. srpska divizija NOVJ i Druga, Treća i Peta kosovsko-metohijska brigada dejstvovale su zajedno sa bugarskom 2. armijom.[1]

Tok operacije

Operacije na Kosovu

Jedinice Druge bugarske armije (4. divizija i delovi tenkovske brigade) prešle su u napad ka Kuršumliji 15. oktobra. Pod njihovim pritiskom borbena grupa „Langer“ napustila je 16. oktobra to mesto i povukla se na položaje 2 km južno od Kuršumlijske Banje gde je ojačana bataljonom nemačke 22. divizije, artiljerijskim divizionom, protivtenkovskom baterijom 88 mm i baterijom topova. Bugarske snage i 17. brigada 24. srpske divizije NOVJ produžile su napad: 17. brigada izvršila je obuhvatni manevar borbene grupe „Langer“, što je doprinelo njenom povlačenju sa položaja kod Kuršumlijske Banje na liniju Prepolac–Merdare. Nemci su zadržali ove topografski jake položaje i stabilizovali odbranu. Za to vreme 12. divizija bugarske Druge armije i 5. kosovsko-metohijska brigada nastupajući pravcem Lebane-Medveđa-Tulare izbile su 18. oktobra na liniju Brvenik-Ajkobila gde su zadržane od nemačkih i balističkih snaga. Izdvojivši iz glavnine, koja se povlačila preko Kosova, četiri bataljona i divizion artiljerije, Nemci su ponovno ojačali borbenu grupu „Langer“ koja je proširila položaje i zatvorila pravac od Medveđe ka Prištini. Kod Bujanovca 46. srpska divizija NOVJ i bugarska 2. konjička divizija, te 2. i 3. kosovsko-metohijska brigada vodile su borbe sa borbenom grupom „Bredov“ bez vidnijeg uspeha.[1]

Za 23. oktobar bilo je predviđeno da bugarska 2. divizija i jedinice NOVJ pređu u napad na svim pravcima (Kuršumija-Podujevo, Merdare-Priština, Bujanovac-Gnjilane-Priština). Istovremeno, Štab bugarske 2. armije pripremao je da između 4. i 12. divizije ubaci u borbu 9. diviziju, a 6. diviziju na krilo 4. divizije, u zahvatu komunikacije Kuršumlija-Podujevo. Pošto nije sačekala angažovanje jedinica bugarske 2. armije, 24. divizija NOVJ je 23. oktobra prešla u napad i toga dana ovladala Ugljarskim kršem, Krtnjakom i Tačevcom. Do 28. oktobra prodrla je u Pakašticu i Bajgoru, ugrozivši levi bok nemačkih snaga kod Prepolca i Kosovsku Mitrovicu. Istog dana nemačke i balističke snage iz rejona Crnog vrha, Podujeva i Oštrog koplja izvršile su protivnapad i dovele 24. diviziju u veoma tešku situaciju; istaknuta ispred fronta, pretrpevši teške gubitke (118 mrtvih i 209 ranjenih) povukla se na položaj Ugljarski krš-Krtnjak-Tačevac, gde ju je nešto kasnije smenila 22. divizija NOVJ.[2]

Radi zauzimanja Malog Kosova, bugarska 2. armija je 1. novembra sa 6, 4. i 12. divizijom prešla u napad i prisilila borbenu grupu „Langer“ da se povuče na liniju Baraina-Šajkovac-Glavnik-Kodra golma.[3] Ponovno ojačana sa osam bataljona, dva artiljerijska diviziona i četom tenkova, borbena grupa „Langer“ trebalo je da obezbedi dalje povlačenje grupe armija „E“ preko Kosova polja. Pošto je ubacila u borbu 9. diviziju, a 12. ojačala 6. graničnim pukom, bugarska 2. armija je sa 4, 9. i 12. divizijom, uz podršku tenkovske brigade, prešla u napad 8. novembra u pravcu Prištine, dok je 6. diviziji stavila u zadatak da ovlada južnim padinama Kopaonika. Na desnom krilu 6. divizije napadala je 22. divizija NOVJ. U borbama kod Kaljine, Glavnika, Lužana, Šajkovca i Dražnje čuke, vođenim između 8. i 15. novembra, Nemci su uspeli da odbiju sve napade bugarske 2. armije i jedinica NOVJ, i održe položaje. Kod Bujanovca 46. srpska i bugarska 2. konjička divizija, 2. i 3. kosovsko-metohijska brigada izvršile su napad 8. novembra na položaje borbene grupe „Bredov“, koja se povlačila. Istog dana delovi bugarske 2. konjičke divizije ušli su u Bujanovac, a 16. novembra sa 25. brigadom 46. divizije u Gnjilane.[4]

Operacije u Metohiji

Obezbeđenje levog boka grupe armija „E“ u Metohiji vršila je borbena grupa „Skenderbeg“, obrazovana od delova ranije razbijene nemačke 21. SS divizije „Skenderbeg“ i oko 4.000 mornara iz Grčke, ukupno 7.000 vojnika (diviziju su sačinjavali i albanski kvislinzi iz Albanije, Kosova i Metohije). Grupa je uz pomoć balista, uglavnom, držala Peć, Đakovicu i Prizren, obezbeđujući komunikacije koje iz Metohije vode ka Kosovu polju. Protiv tih snaga dejstvovale su Prva i Četvrta kosovsko-metohijska brigada i albanske 3. i 5. brigada NOV. Kako je sredinom novembra povlačenje nemačkih snaga preko Kosova polja ulazilo u završnu fazu, borbena grupa „Skenderbeg“ počela je 17. novembra povlačenje iz Metohije. Tog dana su 1. kosovsko-metohijska brigada i albanska 3. brigada oslobodile Peć, a sutradan 4. kosvsko-metohijska i albanska 5. brigada Prizren čime je Metohija konačno oslobođena.[1]

Završetak operacija za oslobođenje

Začene jedinice grupe armija „E“ počele su 16. novembra napuštati južni deo Kosova polja, a 17. novembra počela je povlačenje i borbena grupa „Langer“. Posle borbi sa nemačkim zaštitnicama delovi bugarske 2. konjičke divizije i 25. brigada 46. divizije NOVJ ušle su 19. novembra u Prištinu, 8. brigada 22. divizije NOVJ u Vučitrn 20. novembra, a delovi bugarske tenkovske brigade i 12. brigada 22. divizije u Kosovsku Mitrovicu 22. novembra.[5] Time su bile završene operacije za konačno oslobođenje cele kosovsko-metohijske oblasti. 22. divizija je zatim bila orijentisana prema Raškoj, dok je bugarska 2. armija povučena u prostor Leskovca i Niša.[1]

Reference

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Vojna enciklopedija, 662. str.
  2. Hronologija, 987. str.
  3. Hronologija, 1015. str.
  4. Hronologija, 1017. str.
  5. Hronologija, 1019. str.

Literatura

Partizanska spomenica 1941.
Portal NOB
Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  • Hronologija Narodnooslobodilačkog rata 1941-1945 (oktobar i novembar 1944)
  • Zbornik NOR-a, tom I - Borbe u Srbiji - knjiga 19 - Kosovo i Metohija
  • Boro Mitrovski, Venceslav Glišić, Tomo Ristovski: Bugarska vojska u Jugoslaviji 1941-1945
  • Vojna enciklopedija (knjiga četvrta). Beograd 1972. godina.
  • p
  • r
  • u
Sukobljene
strane
Wehrmacht  Italijani (do 1943.)   Bugari (do 1944.)   Ustaše i Domobrani  Nedićevci i Ljotićevci  Četnici ili JVuO (počeli kao Saveznici)   Slovenski domobrani  Balisti
Vođe
i vojskovođe
Tok rata

Teslić  Okučani  Weiss (Weiss I, Weiss II Neretva (Prozor, Jablanica, Konjic, Gornji Vakuf, Proboj Prodor NOVJ u Hercegovinu  Braun  Drina  Teufel  Prodor NOVJ u Crnu Goru  Lika  Schwarz (Razoružanje četnika, Sutjeska Velika Kladuša  Vlasenica  Paula  Zvornik  Varaždin  Lepenica  aerodrom Rajlovac  Bugojno  Neštin  Kapitulacija Italije (Osovina, Split, Istra, Provala oblaka Zrin  Tuzla  Ofanziva JVuO  Prijepolje  Kolašin  Višegrad  Zenica  Travnik  Štampetov most  Balkanski klanac  Sanski Most  Jesenji pljusak  Virovitica  Koprivnica  Traufe  Glina  Nemačka zimska ofanziva  Ziethen  Kugelblitz (Prijepolje Panter  Snežna oluja  Banja Luka
Huk šume  Napfkuchen  Prvi prodor NOVJ u Srbiju (Ivanjica Buktinja  Čaglin  Drežnica  Falkenjagd  Februarski pohod  Pik  Bura  Hajka  Popovo polje  Dachstein  Drugi prodor NOVJ u Srbiju  Nemačka ofanziva u istočnoj Bosni  Braunšvajg  Cazin  Lomnica  Korčula  Martin Brod  Prolećna ofanziva  Ljubija  Šolta  Šah  Drvar  Brač  Delnice  Podgorač  Čazma  Blitz  Denkerk  Bosiljevo  Toplica-Jablanica  Sniježnica-Trusina  Muholovka  Röslein  Andrijevica  Treći prodor NOVJ u Srbiju (Kopaonik)  Durmitor  Brezna  Savezničko bombardovanje (Vazdušni most, Ratweek Jelova gora  Dunavski vilenjak  Prijedor  Cazin  Banja Luka  Brač  Hvar  Valjevo  Aranđelovac  Cirkus  Trebinje  Niš  Kruševac  Beograd  Sremski front  Kosovo  Mostobran Kraljevo  Prilep  Draufgänger  Travnik  Cazin  Batina  Koprivnica  Našice  Knin  Proboj Armijske grupe E (Proboj iz Srbije, Proboj kroz istočnu Bosnu, Sjemeć, Proboj iz Crne Gore, Zeleni put II Četnička ofanziva u istočnoj Bosni  Virovitički mostobran  Decembarska ofanziva
Nemački protivudar  Travnik  Zimska oluja  Vukodlak  Mostar  Rübezahl  Bolman  Kraj zime  Majska oluja  Sarajevo  Četnička dejstva u Bosni  Lijevča polje  Karlovac  Rijeka  Trst  Zelengora  Blajburg  Odžak
Ratni zločini
(spisak osuđenih)
Jasenovac  Sajmište  Banjica  Ciglana  Jadovno  Jajinci  Topovske šupe  Stara Gradiška  Šabac  Niš  Lepoglava  Jastrebarsko
Normativna kontrola Uredi na Wikidati