Max Born

Max Born

Rođenje 11. prosinca 1882.
Poljska Wrocław, Poljska
Smrt 5. siječnja 1970.
Njemačka Göttingen, Njemačka
Državljanstvo Njemačka njemačko
Ujedinjeno Kraljevstvo britansko
Narodnost Židov
Polje fizika
Institucija Sveučilište u Frankfurt na Majni
Sveučilište u Göttingenu
Sveučilište u Edinburghu
Alma mater Sveučilište u Göttingenu
Akademski mentor Carl Runge
Istaknuti studenti Victor Frederick Weisskopf
J. Robert Oppenheimer
Lothar Wolfgang Nordheim
Max Delbrück
Walter Elsasser
Friedrich Hund
Pascual Jordan
Maria Goeppert-Mayer
Herbert S. Green
Cheng Kaijia
Siegfried Flügge
Edgar Krahn
Maurice Pryce
Antonio Rodríguez
Bertha Swirles
Paul Weiss
Peng Huanwu
Poznat po Born-Haberov ciklus
Bornova aproksimacija
Bornovo pravilo
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku
(1954.)

Max Born (Breslau, 11. prosinca 1882. - Göttingen, 5. siječnja 1970.) je bio njemačko-britanski fizičar i matematičar. Born je 1954. dobio nobelovu nagradu za fiziku.

Rani život i edukacija

Mladi Born

Born je rođen kao jedno od dvoje djece u židovskoj obitelji. Otac mu je bio Gustav Born, istaknuti anatom i embriolog, a majka Margarete Kauffmann, kći dobrostojećeg industrijalca. Imao je sestru Käthe, i polu-brata Wolfganga iz drugog braka njegova oca sa Berthim Lipstein. Njegova majka umrla je kada je on imao samo 4 godine. Prvo obrazovanje stekao je u gimnaziji kralja Wilhelma, a onda je nastavio studirati na sveučilištima u gradovima Breslau, Heidelberg, Zürich, Göttingen i Cambridge. Za vrijeme studija u Göttingenu upoznao je mnoge znanstvenike i matematičare kao što su Klein, Hilbert, Minkowski, Runge, Schwarzschild, and Voigt.

Born se 1913. ženi Hedwigom, prije Ehrenberg. Brak je imao troje djece, od kojih je jedno, njihov sin Gustav Victor Rudolf Born. Njegova unuka je britansko-australska glumica i pjevačica Olivia Newton-John.

Karijera

Od 1915 do 1918 Born je, osim kratkog perioda služenja vojsci, predavao teoretsku fiziku na Berlinskom sveučilištu, gdje je izgradio doživotno prijateljstvo sa Albertom Einsteinom. Mjesto profesora na frankfurtškom sveučilištu dobio je 1919, a na göttingenškom sveučilištu 1921. U tom preiodu formulirao je danas standardnu interpretaciju funkcije vjerojatnosti gustoće za ψ*ψ u Schrödingerovoj jednadžbi kvantne mehanike, za što je 1954. dobio nobelovu nagradu za fiziku.

Godine 1925. Born i Werner Heisenberg formulirali su matriks mehanike koji predstavlja kvantnu mehaniku. Heisenberg je Bornu, 9. srpnja da papire da ih pregleda i predloži za tiskanje. U papirima Heisenberg je formulirao kvantnu teoriju obilazeći koncentriranu, ali neprimjetnu reprezentaciju elektronskih orbita koristeći parametre kao tranzicijske mogućnosti kvantnih skokova, što zahtijeva korištenjem dva indeksa (ili kazala) odgovarajuća inicijalnim i završnim stanjima. Kada je Born pročitao papire, prepoznao je formulaciju kao jedno koja se može prepisati tako da dostigne sistematični jezik matrice, koji je naučio dok ga je podučavao David Hilbert. Hilbertov prostor je osnovno matematičko sredstvo u matriksnoj formulaciji kvantne teorije. Born je uz pomoć svog učenika Pascuala Jordana, odmah počeo transkripciju i proširenje, i svoje su rezultate predložili za tiskanje. Dodatni papiri predloženi su za tiskanje iste godine od sva tri autora. Tako se može reći da je Nobelova nagrada dodijeljena Heisenbergu 1932. trebala biti dodijeljena i njemu, ali i Bornu tako da su je trebali dijeliti.

Born 1933. emigrira iz Njemačke. Imao je snažne javne pacifističke zamisli, a iako je bio luteranac, nacistički vjerski zakoni svrstavali su ga kao židova, te je s tim bio izložen antisemitizmu. U engleskoj je prihvatio mjesto profesora na Cambridgeu. Od 1936. do 1953. bio je profesor nacionalne filozofije u Edinburghu. Britanski državljanin i član Royal Societya postao je 1939.

U pismu Bornu 1926., Albert Einstein dao je svoje poznato zapažanje o kvantnoj mehanici, koje je često parafrazirano kao: “Bog se ne kocka sa svemirom.“.

Max i Hedwig Born umirovili su se 1954. i otišli u njemački Bad Pyrmont.

Born je bio jedan od 11 potpisivača na Russel-Einstenovom manifestu.

Born je pokopan u Göttingenu, na istom groblju kao i Walther Nernst, Wilhelm Eduard Weber, Max von Laue, Max Planck i David Hilbert.

Nagrade

Bibliografija

  • Nancy Thorndike Greenspan, "Kraj određenog svijeta: Život i znanost Maxa Borna" (2005) ISBN 0-7382-0693-8

Eksterni linkovi

Max Born na Wikimedijinoj ostavi
  • Max Born information from Nobel Winners site
  • Nobel Laureate biography Arhivirano 2004-08-21 na Wayback Machine-u
  • Papers of Professor Max Born (1882-1970) Held at the Edinburgh University Library, Special Collections Division
  • Freeview video of Gustav Born (son of Max) with conversation and film on Gustav's memories of his father by the Vega Science Trust
  • Recollections of Max Born[mrtav link], by Emil Wolf, in Astrophysics and Space Science, Volume 227, Numbers 1-2. (Biographical tribute)
  • Annotated bibliography for Max Born from the Alsos Digital Library for Nuclear Issues Arhivirano 2006-08-28 na Wayback Machine-u
  • p
  • r
  • u
1901. – 1925.

1901. Wilhelm Conrad Röntgen   1902. Hendrik Antoon Lorentz / Pieter Zeeman   1903. Antoine Henri Becquerel / Pierre Curie / Marie Curie   1904. Lord Rayleigh   1905. Philipp Lenard   1906. Joseph John Thomson   1907. Albert A. Michelson   1908. Gabriel Lippmann   1909. Guglielmo Marconi / Karl Ferdinand Braun   1910. Johannes Diderik van der Waals   1911. Wilhelm Wien   1912. Nils Gustaf Dalén   1913. Heike Kamerlingh Onnes   1914. Max von Laue   1915. William Henry Bragg / William Lawrence Bragg   1917. Charles Glover Barkla   1918. Max Planck   1919. Johannes Stark   1920. Charles Édouard Guillaume   1921. Albert Einstein   1922. Niels Bohr   1923. Robert Andrews Millikan   1924. Manne Siegbahn   1925. James Franck / Gustav Hertz

1926. – 1950.

1926. Jean Baptiste Perrin   1927. Arthur Holly Compton / Charles Thomson Rees Wilson   1928. Owen Willans Richardson   1929. Louis de Broglie   1930. Čandrasekara Venkata Raman   1932. Werner Heisenberg   1933. Erwin Schrödinger / Paul Dirac   1935. James Chadwick   1936. Victor Franz Hess / Carl David Anderson   1937. Clinton Joseph Davisson / George Paget Thomson   1938. Enrico Fermi   1939. Ernest Orlando Lawrence   1943. Otto Stern   1944. Isidor Isaac Rabi   1945. Wolfgang Pauli   1946. Percy Williams Bridgman   1947. Edward Victor Appleton   1948. Patrick Blackett   1949. Hideki Yukawa   1950. Cecil Frank Powell

1951. – 1975.

1951. John Douglas Cockcroft / Ernest Walton   1952. Felix Bloch / Edward Mills Purcell   1953. Frits Zernike   1954. Max Born / Walther Bothe   1955. Willis Lamb / Polykarp Kusch   1956. William Shockley / John Bardeen / Walter Houser Brattain   1957. Lǐ Zhèngdào / Yáng Zhènníng   1958. Pavel Čerenkov / Ilja Frank / Igor Tam   1959. Emilio Segrè / Owen Chamberlain   1960. Donald A. Glaser   1961. Robert Hofstadter / Rudolf Mössbauer   1962. Lev Landau   1963. Eugene Wigner / Maria Goeppert-Mayer / J. Hans D. Jensen   1964. Charles H. Townes / Nikolaj Basov / Aleksandar Prohorov   1965. Shin'ichirō Tomonaga / Julian Schwinger / Richard Feynman   1966. Alfred Kastler   1967. Hans Bethe   1968. Luis Walter Alvarez   1969. Murray Gell-Mann   1970. Hannes Alfvén / Louis Néel   1971. Dennis Gabor   1972. John Bardeen / Leon Neil Cooper / John Robert Schrieffer   1973. Reona Esaki / Ivar Giaever / Brian Josephsonson   1974. Martin Ryle / Antony Hewish   1975. Aage Niels Bohr / Ben Roy Mottelson / James Rainwater

1976. – 2000.

1976. Burton Richter / Samuel C. C. Ting   1977. Philip Warren Anderson / Nevill Francis Mott / John Hasbrouck van Vleck   1978. Pjotr Kapica / Arno Allan Penzias / Robert Woodrow Wilson   1979. Sheldon Lee Glashow / Abdus Salam / Steven Weinberg   1980. James Cronin / Val Logsdon Fitch   1981. Nicolaas Bloembergen / Arthur Leonard Schawlow / Kai Siegbahn   1982. Kenneth G. Wilson   1983. Subramanijan Čandrasekar / William Alfred Fowler   1984. Carlo Rubbia / Simon van der Meer   1985. Klaus von Klitzing   1986. Ernst Ruska / Gerd Binnig / Heinrich Rohrer   1987. Georg Bednorz / Karl Alexander Müller   1988. Leon M. Lederman / Melvin Schwartz / Jack Steinberger   1989. Norman Foster Ramsey Jr. / Hans Georg Dehmelt / Wolfgang Paul   1990. Jerome Isaac Friedman / Henry Way Kendall / Richard E. Taylor   1991. Pierre-Gilles de Gennes   1992. Georges Charpak   1993. Russell Alan Hulse / Joseph Hooton Taylor Jr.   1994. Bertram Brockhouse / Clifford Shull   1995. Martin Lewis Perl / Frederick Reines   1996. David Morris Lee / Douglas Osheroff / Robert Coleman Richardson   1997. Steven Chu / Claude Cohen-Tannoudji / William Daniel Phillips   1998. Robert B. Laughlin / Horst Ludwig Störmer / Daniel C. Tsui   1999. Gerardus 't Hooft / Martinus J. G. Veltman   2000. Žores Alfjorov / Herbert Kroemer / Jack Kilby

2001. – 2024.

2001. Eric Allin Cornell / Wolfgang Ketterle / Carl Wieman   2002. Raymond Davis Jr. / Masatoshi Koshiba / Riccardo Giacconi   2003. Aleksej Abrikosov / Vitalij Ginzburg / Anthony James Leggett   2004. David Gross / Hugh David Politzer / Frank Wilczek   2005. Theodor W. Hänsch / John L. Hall / Roy J. Glauber   2006. John C. Mather / George Smoot   2007. Albert Fert / Peter Grünberg   2008. Yōichirō Nanbu / Makoto Kobayashi / Toshihide Masukawa   2009. Charles K. Kao / Willard Boyle / George E. Smith   2010. Andre Geim / Konstantin Novoselov   2011. Saul Perlmutter / Adam Riess / Brian Schmidt   2012. David J. Wineland / Serge Haroche   2013. François Englert / Peter Higgs   2014. Isamu Akasaki / Hiroshi Amano / Shūji Nakamura   2015. Takaaki Kajita / Arthur B. McDonald   2016. David J. Thouless / Duncan Haldane / John M. Kosterlitz   2017. Rainer Weiss / Kip Thorne / Barry Barish   2018. Arthur Ashkin / Gérard Mourou / Donna Strickland   2019. Jim Peebles / Michel Mayor / Didier Queloz   2020. Roger Penrose / Reinhard Genzel / Andrea Ghez   2021. Giorgio Parisi / Klaus Hasselmann / Shukurō Manabe   2022. Alain Aspect / John Clauser / Anton Zeilinger   2023. Anne L'Huillier / Ferenc Krausz / Pierre Agostini

Normativna kontrola Uredi na Wikidati