Tomislav (hrvatski kralj)

Tomislav je bio knez Primorske Hrvatske od oko 910.; tradicionalno se smatra da je proglašen kraljem 925., a vladao je bar do 928. O njemu se pouzdano zna dosta malo, u usporedbi s nekim drugim ranijim i kasnijim hrvatskim vladarima. Iz vladarske je kuće Trpimirovića.

Ne zna se skoro ništa o dolasku Tomislava na vlast i odlasku s nje, a titula kralja je osporavana; ne zna se kad i kako ju je stekao, i što je točno značila.

Povijesni izvori

O Tomislavu imamo podatke iz svega nekoliko povijesnih izvora^[1]:

• u pismu pape Ivana X. svećenicima u Dalmaciji se spominje "Tamislao":

...consulatu peragente in provincia Chroatorum et Dalmatiarum finibus Tamislao rege

"...vladao je u provinciji Hrvata i granicama Dalmacija kralj Tomislav";

• u još jednom pismu istog pape, također se navodi "Tamislao, rege Chroatorum";
• 13. poglavlje djela Historia Salonitana Tome Arhiđakona navodi "godine Gospodnje 914. u vrijeme kneza Tomislava.";
• tzv. Ljetopis popa Dukljanina ili Regnum Sclavorum, piše:

Umjesto njega, vladao je njegov brat Tomislav... Za Tomislavova vladanja pokrene kralj Ugra imenom Atila vojsku da ga svlada. Ali je kralj Tomislav, hrabar mladić i snažan ratnik, vodio s njime mnogo ratova i uvijek ga natjerao u bijeg. I rodi Tomislav sinove i kćeri, i trinaeste godine svoga kraljevanja umre^[2].

Zanimljivo je da Tomislava uopće ne spominju, primjerice, sljedeći izvori:

• spis Konstantina VII. Porfirogeneta, poznat pod nazivom De administrando imperio, koji govori o Hrvatskoj tog vremena (npr. govori o ratovima Hrvata i Bugara, gdje su Bugari "poubijani svi od Hrvata")^[3];
• veliko djelo Ivana Lučića De regno Croatiae et Dalmatiae libri sex (Šest knjiga o kraljevstvu Hrvatske i Dalmacije) iz 1666.

Osim toga, Toma Arhiđakon izričito tvrdi da je Držislav prvi hrvatski kralj^[1].

Dolazak na vlast i podrijetlo

Tomislav je vjerojatno došao na vlast 914. ili ranije; jedini podatak je napomena Tome Arhiđakona, koji piše "godine Gospodnje 914. u vrijeme kneza Tomislava"^[1][4]. Po Ljetopisu popa Dukljanina, Tomislav je naslijedio svog brata.

Vladanje

O Tomislavovoj vlasti zna se malo, poznato je ratovanje s Mađarima i Bugarima, kao i dva održana crkvena sabora u Splitu; stručnjaci se ne slažu je li okrunjen, ili se samo proglasio, ili ga papa spominje kao kralja iz nekog drugog razloga.

Ratovi

Tomislav je vladao u doba prodiranja mađarskih konjanika, prema zapadnoj i južnoj Europi. Nakon osvajanja Panonske, Mađari su napali i Primorsku Hrvatsku, ali Tomislav ih je odbio.

Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet piše^[3] da je za u to doba

"Hrvatska mogla dići 60 000 konjanika i 100 000 pješaka; da je imala 80 velikih brodova (sagena), na svakome do 40 mornara-ratnika, i 100 manjih brodova (kondura), na svakome 10-20 mornara-ratnika" (većina stručnjaka drži da se radi o preuveličavanju).

On navodi i sljedeće podatke:

"Krštena Hrvatska ima ove naseljene gradove: Nin, Biograd, Velicin, Skradin, Hlijevno, Stup, Knin, Kori, Klobuk. Veliku takvu moć i množinu naroda imaše Hrvatska do arhonta Krasimera. Pošto ovaj umre, a sin njegov Miroslav vladaše 4 godine, od ruke bana Pribine pogibe, i u zemlji nasta raskol i razdor veliki, umanji se broj i konjaništva i pješadije i sagena i kondura, što imahu Hrvati. Danas imade sagena 30, male i velike kondure, i konjaništvo i pješadiju."

U djelu je car Konstantin također zapisao:

"ni sagene ni kondure Hrvata ne polaze u rat ni protiv koga, osim ako ih netko napadne, nego s tim brodovima hrvatski trgovci plove od luke do luke po neretvanskom kraju i po dalmatinskom zaljevu sve do Venecije."

Godine 924. Bugari su napali Srbiju i porazili župana Zahariju, koji je potom pobjegao u Hrvatsku.

Bugarski car Simeon je 926. poslao jaku vojsku koja je poražena. Poraz bugarske vojske, u to doba jedne od najjačih u Europi, pokazuje moć hrvatskih vojnih snaga u to doba.

Crkveni sabori

Godina 925. i 928. su u Splitu održani crkveni sabori, koji su se uglavnom ticali crkvene jurisdikcije i upotrebe "slavenskog jezika" u bogoslužju. Na prvom je ukinuta Ninska biskupija.

Proglašenje kraljem

Tomislav se prvi put 925. spominje kao rex ("kralj"), u pismu pape Ivana X. U svojoj povijesti, Toma Arhiđakon spominje da je 914. Tomislav dux. Iz toga je povjesničar Franjo Rački godine 1871. zaključio da je Tomislav u međuvremenu postao kralj^[1].

Uz to, u djelu Regnum Sclavorum (poznatom pod nazivom Ljetopis popa Dukljanina; smatra se dosta nepouzdanim) se opisuje krunidba jednog slavenskog kralja (koji se ne naziva Tomislav ni u latinskoj verziji, niti u tzv. hrvatskoj redakciji) krunom koju mu je poslao bizantski car na polju Dalmi. Prema pretpostavci Ivana Kukuljevića-Sakcinskog, krunidba kralja Tomislava je obavljena na Duvanjskom polju.

Jedini argument o kraljevanju Tomislava je titula rex, koja se pojavljuje od 925. godine, ali to nije nepobitan dokaz^[1]. Primjerice, bugarski kan Boris se u pismu Pape Ivana VIII. spominje kao "rex Vulgarorum" iako je bio samo kan.

O Tomislavu se vjerojatno može zaključiti da ga je papa smatrao kraljem, a da ga Bizant nije priznavao.

Kraj vlasti i nasljednik

Tomislav se spominje u kontekstu crkvenog sabora 928., a nema podataka o njemu s kasnijim datumom. Konstantin VII. Porfirogenet ne spominje^[3] Tomislava, ali govori o Trpimiru u to vrijeme, pa se pretpostavlja da je Tomislava 928. ili kasnije naslijedio Trpimir II., otac Krešimira.

Popularna predodžba

Tomislav je vrlo popularan, kao prvi hrvatski kralj, i kao ujedinitelj Primorske s Panonskom Hrvatskom. U mnogim gradovima Hrvatske postoje trgovi i ulice s njegovim imenom, kao i spomenici, od kojih je najznačajniji onaj u Zagrebu i Livnu.

Mnogi prikazi hrvatske povijesti pisani za najšire krugove čitatelja ne spominju nesigurnosti i malu količinu informacija o Tomislavu. Tako npr. Rudolf Horvat piše^[4] (ali uz ograde primjetne u tekstu):

Sada je Tomislav bio na vrhuncu svoje slave i moći. On je toli sjajno odbio Simeona, komu nije moglo odoljeti carstvo bizantinsko! Je li dakle čudo, ako je u narodu hrvatskom zavladalo silno oduševljenje za Tomislava? Hrvati su iskreno štovali bana Tomislava, koji je ujedinio sve zemlje hrvatske, te ih onda sretno i obranio. To bijaše najzgodniji čas, da se banovina proglasi kraljevinom, a Tomislav da dobije kraljevsku čast. Da se to nije dogodilo kasnije, dokazuju spisi prvoga sabora splitskoga. U ovim naime spisima papa god. 925. već naziva Tomislava kraljem hrvatskim. — Krunu i druge znakove krunidbene dobio je Tomislav po svoj prilici iz Rima. Ondje je naime vladao papa Ivan X. (god. 913.—928.), koji je nekoliko godina prije toga poslao krunu i Simeonu Velikomu. Da Tomislav nije krunu primio iz Carigrada, vidi se već po tomu, što ga njegov savremenik — car Konstantin Porfirogenet — u svojim spisima ne priznaje kraljem.

U literaturi, čak i enciklopedijama, se sve ponekad i dalje pojednostavljuje.

Spomenik u Zagrebu

Spomenik je trebao biti podignut 1925. u povodu tisuću godina hrvatske državnosti, ali naručen je tek tri godine kasnije. Glinena maketa spremna za odljev u bronci izrađena je tek 1930., a odljev je napravljen 1933. Spomeniku je trebalo dugo da se postavi zbog više razloga. Prvo zbog dugotrajnih polemika o mjestu postavljanja spomenika. Zatim ga Ante Pavelić nije htio postaviti jer je upravo predao Dalmaciju Talijanima pa mu je bilo ironično podizati spomenik kralju ujedinitelju, a i upravo je radio na likvidaciji velikog broja zagrebačkih Židova koji donirali sredstva za spomenik. Spomenik kralju Tomislavu postavljen je naposljetku tek u listopadu 1947. par mjeseci nakon što je uklonjen "kontrarevolucionar" ban Jelačić s Trga Republike. Na čelnom krilu postolja stajao je natpis koji je 1990. maknut i na koji je postavljena šahovnica:

Tomislav, prvi medu hrvatskim vladarima ujedinio je svoja plemena u jednoj državi, te se godine CMXXV proglasio kraljem. Vladao je od Drave - Jadrana nad gradovima Splitom, Zadrom, Trogirom i nad otocima od Krka i Raba do Visa, Brača i Korčule. Pobjednosno je ratovao u Panoniji, na Dravi i Apuliji. Kao Ljudevit Posavski stotinu godina prije njega u borbi protiv Franaka, i Tomislav je djelovao u Savezu sa Srbima, simbolično naslućujući jedinstvo Jugoslavenskih naroda.^[5]

1949. su postavljeni reljefi visoki 195 cm, a dugački 380 cm, al ne oni originalni reljefi kipara Roberta Frangeša-Mihanovića koji su prikazivali krunidbu Tomislava i Hrvatskog Sabora već reljefi kipara Želimira Janeša i Ivana Sabolića, "Mirenje" koje prikazuje kako Tomislav miri bugarskog kralja Petra sa srpskim knezom Zaharijem te reljef "Hrvatska mornarica". Originalno zamišljeni reljefi su postavljeni 1991. a oni koji su stajali 42 godine na postolju su odbačeni da propadaju u ruševnoj zgradi palače Grlečić-Jelačić.^[6][7] Nakon što su godinama stali zapušteni i otešćivani u veži palače te se izvještavalo o tom kulturocidu nad djelima akademskog kipara, 2012. godine je najavljeno da će biti preseljeni u Gliptoteku HAZUa al do tog preseljenja još nije došlo.^[8]

Izvori

Literatura

• Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.), Zagreb 1924, dijelom dostupno na Wikizvoru
• Nada Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1975.
• Ivo Goldstein: Hrvatski rani srednji vijek, Novi Liber, Zagreb, 1995. ISBN 953-6045-02-8

Poveznice

• Velered kralja Tomislava - najviše odlikovanje Republike Hrvatske

Eksterni linkovi

Tomislav (hrvatski kralj) na Wikimedijinoj ostavi

• Očitovanje Odjela za srednjovjekovnu povijest povodom napisa kako Tomislav nije prvi hrvatski kralj
• Wikinfo: Detaljni pregled Tomislava