Diogen iz Sinope

Diogenes, John William Waterhouse, slika na kojoj je Diogen predstavljen sa svojim buretom i fenjerom

Diogen iz Sinope (grč. Διογένης ὁ Σινωπεύς, oko 412–323. god. st. e.) bio je antički grčki filozof, pripadnik kiničkog pravca u antičkoj filozofiji. Rođen je u Sinopi (današnjem Sinopu u Turskoj) oko 412. godine stare ere, a umro je u Korintu 323. godine st. e. Informacije koje imamo o njegovom životu velikim delom nam je u formi anegdota preneo Diogen Laertije u svom delu Životi i mišljenja znamenitih filozofa.

Prema jednoj od sačuvanih anegdota, Diogenov otac imao je menjačnicu novca i bio je uhvaćen u kovanju lažnog novca, u čemu mu je pomagao i Diogen. Kako je ovaj zbog toga morao pobeći iz Sinope, stigao je u Atinu, gde se upoznao s Antistenom i postao njegov učenik. Pod starost bio je vaspitač dece nekog Ksenijada, a tu je i umro 323. godine st. e., i to istoga dana kad i Aleksandar Veliki u Babilonu. Korinćani su ga sahranili o državnom trošku i na grobu mu podigli spomenik od parskog mermera.

Izgnan iz svog grada, Diogen je veći deo života proveo u Atini, gde je živeo na ulici, u jednom buretu, i svoje siromaštvo načinio najvećom vrlinom kojoj čovek treba da teži. Prezirao je civilizacijski napredak i zagovarao neku vrstu "povratka na animalizam", odnosno život u skladu sa životom koji vode životinje, pa je i samoga sebe izgleda nazivao psom (κύων), što je možda bio jedan od elemenata koji su ovom filozofskom pravcu doneli ime "kinički". Helenskoj civilizaciji nije suprotstavljao samo život životinja, nego i život varvarskih naroda, nastojeći da "ponovo iskuje vrednosti" (Diog. Laert. VI, 20), što je istovremeno i aluzija na njegovo mladalačko kovanje lažnog novca.

Prema antičkim izvorima, Diogen se zalagao za zajednicu žena i dece i slobodnu ljubav, te je bio prvi koji je izjavio: "Ja sam građanin sveta" (κοσμοπολίτης, Diog. Laert. VI, 72). Za razliku od Antistena, koji je bio "ravnodušan" prema spoljnim dobrima civilizacije, Diogen je zastupao pozitivni asketizam, koji je aktivno odbacivao sva takva dobra, u cilju postizanja maksimalne slobode, nezavisnosti i autarkije. S tim je bilo povezano njegovo namerno izrugivanje društvenim konvencijama, javno činjenje onoga što je većina smatrala da treba činiti van očiju drugih, ili čak i onoga što, prema opštem shvatanju, nije trebalo činiti ni u potaji.

Diogenovi učenici bili su: Monim, Onesikrit, Filisk i Krates iz Tebe, od kojih je ovaj poslednji poklonio gradu svoje veliko imanje i zatim se, zajedno sa svojom suprugom Hiparhijom, u potpunosti predao lutalačkom kiničkom životu.

Anegdote o Diogenovom životu prenose nam, pored Diogena Laertija, i drugi antički pisci: Dion Hrizostom, Epiktet, Plutarh, Lukijan, Maksim Tirski, Julijan Apostata i drugi. Nekoliko najpoznatijih anegdota glasi ovako:

  • Kada jednom videše Diogena kako usred podneva ide trgom noseći upaljeni fenjer i upitaše ga zašto to čini, on odgovori: „Tražim čoveka”[1].[α 1]
  • Kada je Diogen jednom ugledao nekog čoveka kako iz svojih ruku pije vodu, odmah baci na zemlju onu drvenu čašicu koju je sa sobom nosio te uzviknu: "Kako sam bio rasipan!"
  • Aleksandar Veliki dođe do Diogena da ga upozna, i nađe ga kako se sunča pod vedrim nebom. Prijateljski ga pozdravi i reče mu da može od njega tražiti šta god mu treba, a Diogen mu odgovori: "Treba mi samo to da mi se malo pomeriš sa sunca".
  • Mali grad Mind imaše ogromna gradska vrata, te Diogen njegovim stanovnicima reče: "Građani, zatvorite vrata da vam grad ne izađe!"
  • Diogen nekog učenog čoveka, koji je naširoko raspravljao o nebeskim stvarima, upita: "A kada si ti sišao s neba?"

Galerija

Bilješke

  1. Jedan od najpoznatijih Diogenovih citata, u originalu: Άνθρωπον ζητώ. Vrlo česta i popularna interpretacija ovog pasusa je „tražim iskrenog čovjeka”, što mnoge filozofske studije smatraju krivom, jer bi tumačenje trebalo biti „tražim čovjeka koji živi u skladu sa svojom najautentičnijom prirodom”.

Izvori

Povezano

  • Diogenov sindrom

Vanjske veze

Diogen iz Sinope na Wikimedijinoj ostavi
  • Diogen iz Sinope
  • Diogenes: Stories from Millions of Mouths
  • Diogenes of Sinope, by Diogenes Laertius, translated by C.D. Yonge Arhivirano 2007-09-28 na Wayback Machine-u
  • Diogenes of Sinope; The Columbia World of Quotations
  • Diogenes of Sinope by Farrand Sayre, presented as a blog
  • Diogenes of Sinope
  • A day with Diogenes Arhivirano 2007-10-03 na Wayback Machine-u
  • James Grout: Diogenes the Cynic, part of the Encyclopædia Romana
  • 1975 Lancet article introducing Diogenes syndrome (via PubMed)


Presokratska filozofija > Sokratska filozofija > Helenističko-rimska filozofija

Sokrat

Kinička škola : Antisten - Diogen iz Sinope - Monim - Onesikrit - Krates iz Tebe - Hiparhija - Metrokle - Menip - Bion - Kerkid

Kirenska škola : Aristip iz Kirene - Ptolemej iz Etiopije - Antipatar iz Kirene - Toodor Ateista - Hegesija

Megarska škola : Euklid iz Megare - Diodor Kron - Ihtija - Pasikle - Trazimah - Klinomak - Eubulid - Stilpon - Apolonije Kron - Eufant - Brison - Aleksin

Elidska škola : Fedon iz Elide - Menedem iz Eretrije

Platon

  • p
  • r
  • u
Historija
Pojmovi
Apsolut  Beskonačnost  Bit  Biće  Večnost  Vreme  Vrlina  Dobro  Duh  Duša  Zlo  Znanje  Ideja  Iskustvo  Istina  Karma  Kretanje  Lepota  Logos  Misao  Mudrost  Nebiće  Nedelanje  Nesopstvo  Opažanje  Otuđenje  Postojanje  Pravda  Prostor  Razum  Saznanje  Svest  Sloboda  Slobodna volja  Sopstvo  Spokoj  Stvarnost  Sudbina  Tvar  Uzročnost  Um
OblastiGrane
Bića  Duha  Društva  Društvenih nauka  Ekonomije  Informacije  Istorije  Jezika  Matematike  Muzike  Nauke  Obrazovanja  Politike  Prava  Psihologije  Prirode  Religije  Umetnosti  Fizike  Čoveka
Filozofi
Zaratustra  Tales  Anaksimandar  Anaksimen  Pitagora  Buda  Ksenofan  Konfučije  Lao Ce  Heraklit  Parmenid  Anaksagora  Zenon  Empedokle  Protagora  Sokrat  Leukip  Demokrit  Platon  Diogen  Aristotel  Čuang Ce  Piron  Zenon iz Kitijuma  Epikur  Filon  Epiktet  Nagarđuna  Plotin  Avgustin  Boetije  Eriugena  Al-Farabi  Ibn Sina  Al-Gazali  Abelar  Averoes  Majmonides  Dogen  Toma Akvinski  Skot  Okam  Bejkon  Dekart  Hobs  Paskal  Spinoza  Lajbnic  Berkli  Hjum  Volter  Didro  Ruso  Kant  Fihte  Šeling  Hegel  Šopenhauer  Kjerkegor  Marks  Mil  Niče  Huserl  Suzuki  Rasel  Hajdeger  Krišnamurti  Sartr  Jaspers  Vitgenštajn  Adorno  Markuze  Derida  Fuko  Žižek  Kripke
Kategorija
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 13557547
  • LCCN: n50060366
  • ISNI: 0000 0004 4456 1870
  • GND: 118525867
  • SUDOC: 068525354
  • BNF: cb134989147 (podaci)
  • BIBSYS: 95001377
  • ULAN: 500354445
  • NLA: 35827453
  • NKC: ola2008481283
  • BNE: XX1040046
  • CiNii: DA03305412
  • CONOR.SI: 228401251