Erich Honecker
| Erich Honecker | |
|---|---|
 Portret Ericha Honeckera | |
Generalni sekretar Partije socijalističkog jedinstva Njemačke | |
| Mandat 1971. – 1989. | |
| Prethodnik | Walter Ulbricht |
| Nasljednik | Egon Krenz |
Predsjednik Državnog savjeta (Staatsrat) | |
| Mandat 1976. – 1989. | |
| Prethodnik | Willi Stoph |
| Nasljednik | Egon Krenz |
| Rođenje | 25. august 1912. Neunkirchen Njemačko Carstvo |
| Smrt | 29. maj 1994. Santiago, Čile |
| Politička stranka | Partija socijalističkog jedinstva Njemačke |
| Supružnik | 1) Edith Baumann 2) Margot Feist (od 1953.) |
| Zanimanje | radnik, političar |
Erich Honecker (Neunkirchen , 25. august 1912. - Santiago de Chile, 29. maj 1994.), bio je njemački komunist, posljednji lider Nemačke Demokratske Republike koji je vodio zemlju od 1971. do njenog sloma 1989.
Biografija
Erich je bio sin rudara koji je uz to bio i gorljivi član komunističke partije, pa se i on pridružio pokretu i postao član komunističke omladine sa 14 godina. Nakon tog je 1929. kao kvalificirani tokar postao je punopravni član partije. Nakon što su nacisti došli na vlast 1933., počeo je raditi na organizaciji ilegalnih aktivnosti mladih komunista po različitim krajevima Njemačke. Gestapo ga je uhapsio 1935, pa je nakon tog osuđen na 10 godina prisilnog rada zbog "pripremanja izdaje". Robija ga nije slomila, već je ostao vjeran svojim komunističkim uvjerenjima.[1]
Sovjetska Crvena armija ga je u svom napredovanju kroz Istočnu Njemačku oslobodila - 1945. Nakon tog se brzo povezao s onim njemačkim komunistima koji su bili odškolovani u Sovjetskom Savezu u namjeri da uspostavi komunističku vlast u sovjetskoj okupacionoj zoni. S tim ciljem je bio i jedan od osnivača Pokreta oslobođene njemačke omladine (Freie Deutsche Jugend, akronim: FDJ) i bio njegov predsjednik od 1946. - 1955.[1]
Izabran je za člana Centralnog komiteta komunističke partije 1946. i postao promotor ujedinjenja Komunističke i Socijal Demokratske partije u DDR u novoosnovanu Partiju socijalističkog jedinstva Njemačke (Sozialistische Einheitspartei Deutschlands).[1]
Od 1961. partija mu povjerava izgradnju Berlinskog zida, pararelno s tim raste i njegov utjecaj u Partiji socijalističkog jedinstva, pa se od 1967. označava kao nasljednik dotadašnjeg lidera Waltera Ulbrichta. Za generalnog sekretara Partije socijalističkog jedinstva Njemačke izabran je 1971.. a za predsjednika Državnog vijeća - 1976. pa je tako uz partijskog postao i državni lider. Pod njegovom vladavinom DDR se razvio u jednu od najprosperitetnijih zemalja sovjetskog bloka u Istočnoj Evropi, iako je ostao i nadalje zemlja brojnih zabrana i poprilične represije.[1] Honecker je s druge strane dopustio rast trgovačkih i inih veza (slobodniji režim putovanja i posjeta) sa Zapadnom Njemačkom u zamjenu za njenu financijsku pomoć. U vladanju mu je pomagala supruga - Margot, koja je bila i ministar obrazovanja u vladi DDR-a.[1]
Nakon što je izgubio podršku tadašnjeg sovjetskog lidera Mihajla Gorbačova, zbog nefleksibilnosti i zastarjelosti, Honecker je bio prisiljen podnjeti ostavku u oktobru 1989, nakon masovnih demonstracija po ulicama istočnonjemačkih gradova. Nakon sloma DDR-a optužen je za zloupotrebu vlasti i druga kaznena djela (to se uglavnom svodilo na smrt 192 prebjega). Ali mu je zbog uznapredovale bolesti (dijagnosticiran mu je rak]]), dopušteno da 1993. otputuje u Čile, gdje je i umro.[1]
Privatni život
Ženio se dva puta, prvi put 1950. za Edith Baumann s kojom se nakon tri godine razveo (sa njom je imao kćer Ericu), i drugi put sa Margot Feist, sa kojom je imao kćer Sonju.
Izvori
Vanjske veze
Erich Honecker na Wikimedijinoj ostavi
- Erich Honecker na portalu Encyclopædia Britannica (en)
- p
- r
- u
Ličnosti Hladnog rata
Sjedinjene Države
Sovjetski Savez 
Winston Churchill • Clement Attlee • Anthony Eden • Harold Macmillan • Harold Wilson • Margaret Thatcher • 
Charles de Gaulle • Georges Pompidou • François Mitterrand • Robert Schuman • Jean Monnet • 
Konrad Adenauer • Willy Brandt • Helmut Kohl • 
Alcide De Gasperi • Aldo Moro • Giovanni Leone • Giulio Andreotti • Sandro Pertini • 
Éamon de Valera • Seán MacBride • 
Francisco Franco • 
António de Oliveira Salazar • 
Dag Hammarskjöld • Olof Palme • 
Trygve Lie • 
Paul-Henri Spaak • 
Kurt Waldheim • 
Ivan XXIII. • Pavao VI. • Ivan Pavao II.
Josip Broz Tito • Vladimir Bakarić • Edvard Kardelj • 
Walter Ulbricht • Erich Honecker • 
Todor Živkov • 
Imre Nagy • 
János Kádár • Mátyás Rákosi • Miklós Németh • 
Nicolae Ceauşescu • 
Aleksandar Dubček • Gustáv Husák • Václav Havel • 
Enver Hoxha • 
Lech Wałęsa • Bolesław Bierut • Władysław Gomułka • Wojciech Jaruzelski
Mao Zedong • Zhou Enlai • Deng Xiaoping • 
Kim Il-sung • 
Hồ Chí Minh • 
Võ Nguyên Giáp • 
Pol Pot
Džavaharlal Nehru • Indira Gandhi • Radživ Gandhi • 
Sukarno • Suharto • 
Norodom Sihanouk • 
Lon Nol • 
U Thant • 
Muhamed Mosadek • 
Muhamed-Reza Pahlavi • 
Ruholah Homeini • 
Muhammad Ali Jinnah • Yahya Khan • Zulfikar Ali Bhutto • 
Sadam Husein • 
Ibn Saud • Faisal • 
Hafez al-Asad • 
Hussein I. • 
Jaser Arafat
Chiang Kai-shek • 
Eisaku Satō • Shigeru Yoshida • Ichirō Hatojama • Jasuhiro Nakasone • 
Seungman Lee • 
Ferdinand Marcos • Corazon Aquino • 
Haim Vajcman • David Ben-Gurion • Golda Meir • Menahem Begin • Jichak Rabin
Gamal Abdel Nasser • Anvar Sadat • Hosni Mubarak • 
Houari Boumédienne • 
Habib Bourguiba • 
Muammar al Gaddafi
Kwame Nkrumah • 
Félix Houphouët-Boigny • 
Agostinho Neto • 
Léopold Sédar Senghor • 
Ahmed Sékou Touré • 
Julius Nyerere • 
Jomo Kenyatta • 
Nnamdi Azikiwe • 
Patrice Lumumba • 
Haile Selassie • 
Kenneth Kaunda • 
Samora Machel • 
Milton Obote • 
Canaan Banana • 
Sylvanus Olympio
Nelson Mandela • 
Frederik Willem de Klerk • Idi Amin Dada • 
Mobutu Sese Seko • Robert Mugabe • 
Ian Smith • 
Siyaad Barre • 
Samuel Doe • William R. Tolbert, Jr. • 
Siaka Stevens • 
Omar Bongo
Lester B. Pearson • Pierre Trudeau • 
Fulgencio Batista • Fidel Castro • Che Guevara • 
François Duvalier • Jean-Claude Duvalier • 
Rafael Trujillo • 
Ellis Clarke • 
Eric Gairy • Maurice Bishop • 
José Figueres Ferrer • Óscar Arias • 
Anastasio Somoza García • Anastasio Somoza Debayle • Daniel Ortega • 
Oswaldo López Arellano • 
Omar Torrijos • Manuel Noriega • 
Jacobo Arbenz Guzmán
Salvador Allende • Augusto Pinochet • 
Juan Perón • Arturo Illia • Isabel Perón • Jorge Rafael Videla • 
Getúlio Vargas • Juscelino Kubitschek • João Goulart • Humberto Castelo Branco • Ernesto Geisel • 
Rómulo Betancourt • 
Hernán Siles Zuazo • Víctor Paz Estenssoro • Alfredo Ovando Candía • 
José María Velasco Ibarra • Guillermo Rodríguez • 
Arthur Chung • 
Gustavo Rojas Pinilla • Gabriel París Gordillo • Alfonso López Michelsen • 
Manuel Prado y Ugarteche • Fernando Belaúnde Terry • Juan Velasco Alvarado • Javier Pérez de Cuéllar • 
Alfredo Stroessner • 
Dési Bouterse • 
Jorge Pacheco Areco • Juan María Bordaberry • Julio María Sanguinetti
Normativna kontrola  |
|
|---|
