Venecijanska laguna
Venecija s lagunom | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Italija | |
Registriran: | 1987. (11. zasjedanje) |
Vrsta: | Kulturno dobro |
Mjerilo: | i, ii, iii, iv, v, vi |
Ugroženost: | no |
Referenca: | UNESCO |
Venecijanska laguna (talijanski: Laguna Veneta) je zatvoreni zaljev u venecijanskom zaljevu u Jadranskom moru u kojem se nalazi grad Venecija.
Hidrografija
Venecijanska laguna proteže se od rijeke Sile na sjeveru do rijeke Brente na jugu, ima površinu od oko 550 km ². Od toga je oko 8% tvrdo i suho tlo, u to je uključena i Venecija i mnoštvo manjih otočića. Oko 11% površine je trajno pokriveno otvorenim vodama, i kanalima, dok se oko 80% površine sastoji se od blatnih pličina i slatina. Laguna je najveća močvara u Sredozemlju.[1]
Laguna je povezana s Jadranskim morem s tri ulaza: kod otoka Lido di Venezia (ulaz u Mestre i Veneciju), kod luke Malamocco i kod grada Chioggie. Laguna ima visoke oscilacije u razini vode, najekstremnije su za proljetnih plima poznatih kao Acqua Alta (talijanski: visoka voda), koje redovito poplave veći dio Venecije.
Venecijanska laguna je najveći ostatak jednog puno većeg sustava laguna i riječnih estuarija koji se je u doba Rima prostirao od Ravenne na jugu, do Trsta na sjeveru. U V st. i VI st. na otoke u laguni je zbog sigurnosti bježalo romanizirano stanovništvo sjeverne Italije, pred provalama barbarskih naroda. Kasnije su u zaštiti lagune, uspjeli stvoriti moćnu Mletačku republiku.
Laguna je geološki nastala negdje oko 7 000. - 6 000. godina pne. godina, kada je naglo topljenje leda poplavilo ravne obale gornjeg Jadrana. Taloženje riječnih sedimenata nadoknadilo je potapanje obale, a uzduž čitave morske obale oko ušća rijeke Po svi zaljevi i lagune, postupno su dobili pješčane sprudove prema otvorenom moru.
Današnja laguna je rezultat velikih ljudskih intervencija. U 15. i 16. stoljeću, Mlečani su počeli sa velikim meliracionim radovima da spriječe pretvaranje lagune u močvaru, time su spriječili prirodnu evoluciju lagune. Crpljenje pitke vode za Venecijanski vodovod iz velikog podzemnog jezera slatke vode ispod Venecije od 19. stoljeća ubrzalo je potonuće grada Venecije u vode lagune.
Upravna podjela
Teritorij Venecijanske lagune nalazi se gotovo u cijelosti unutar provincije Venecije i podijeljen je uglavnom između gradova: Venecija, Chioggia i Cavallino-Treporti , manji dijelovi pripadaju gradovima: Jesolo, Quarto d'Altino, Mira, Campagna Lupia. Nadležnost nad vodama u Laguni imaju Lučke kapetanije u Veneciji i Chioggi i Talijanski magistrat za vode.
Otoci lagune
Izvorno mnogi otoci u laguni bili su močvarni, i nepogodni za ljudsko stanovanje, ali su postupno odvodnjom i kanaliziranjem voda, isušeni i kasnije naseljeni. Mnogi manji otoci u laguni su potpuno umjetni.
Najveći otoci venecijanske lagune:
Pješčani otoci lagune: | Ostali manji otoci lagune:
|
Utvrđeni otoci
- Campalto
- Buel del Lovo
- Tessera
- Carbonera
- Campana o Podo
- Ex Poveglia
- Trezze
- Fisolo
Nestali otoci
- Ammiana
- Costanziaco
- San Marco in Boccalama
- Vigilia
Izvori
- ↑ Sylvia Poggioli (7. siječnja, 2008) MOSE Project Aims to Part Venice Floods. Jutarnje izdanje, radio programa
Vanjske veze
- Atlas lagune (en), (it)
- SIL - Sistema Informativo della Laguna di Venezia (it)
- Informacije o laguni Arhivirano 2004-08-20 na Wayback Machine-u (en)
- MILVA - Interaktivna karta Venecijanske lagune
- p
- r
- u
Agrigento (Dolina hramova) • Akvileja • Amalfijska obala • Bazilika Svetog Franje Asiškog i historijski centar Assisija • Botanički vrt u Padovi • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) • Castel del Monte • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) • Cinque Terre, Porto Venere i otoci Palmaria, Tino i Tinetto • Crespi d'Adda • Dolomiti (Alpe) • Etna • Liparski otoci • Ferrara • Historijski centar Firence • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelsepriou, Spoleto, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) • Mantova i Sabbioneta • Sassi i park crkava u stijenama Matere • Medici vile i vrtovi • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni • Monte San Giorgio1) • Historijski centar Napulja • Historijski centar Pienze • Katedralni trg u Pisi • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) • Prahistorijska naselja sojenica oko Alpa2) • Raetinska pruga1) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonov baptisterij, Arijanski baptisterij, Arhiepiskopska kapela, Bazilika Sant'Apollinare Nuovo, Teodorikov mauzolej, San Vitale i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) • Rezidencije Savojske dinastije • Historijski centar Rima uključujući Bazilika Svetog Pavla izvan zidina 3) • Sacri Monti • San Gimignano • Siena • Sirakuza i Pantalica • Su Nuraxi • Santa Maria delle Grazie, Milano • Hadrijanova vila i Villa d'Este (Tivoli) • Trulli Alberobella • Urbino • Crteži doline Val Camonica • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) • Val d'Orcia • Venecija i njezina laguna • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa Romana del Casale (Piazza Armerina)
1) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske 2) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja 3) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana 4) Zajednička svjetska baština Italije, Grčke, Španjolske i Maroka